Possibilities of enteral feeding in patients with oral and oropharyngeal cancer

Lijecenje malignih tumora usne supljine i orofarinksa uzrokuje ozbiljne mutilacije, koje zbog funkcionalnog znacaja ovih anatomskih podrucja, ugrožavaju vitalno važne funkcije: disanje, gutanje, žvakanje i govor. Radioterapija i kemoterapija predstavljaju uobicajenu dopunu kirurskom lijecenju, a njihove posljedice – radiomukozitis, edem, dehidracija, te postradijacijska fibroza, uzrokuju jos izraženije disfagicne teskoce. Disfagija može biti životno ugrožavajuci simptom kod bolesnika s orofaringealnim karcinomom jer onemogucava uzimanje dovoljnih kolicina hrane na usta, a povecava i rizik od aspiracije. Posljedica je malnutricija bolesnika, porast morbiditeta, sporije i otežano cijeljenje rana, te visi mortalitet. Enteralna nutricija, s kojom ovisno o opcem stanju bolesnika i ocekivanoj duljini lijecenja, treba zapoceti sto ranije, najprihvatljiviji je nacin dugotrajnog hranjenja i dohranjivanja. Kada disfagicne smetnje traju dulje od 6 tjedana, koliko je rutinski prihvatljiva nazogastricna sonda (NGS), najbolje je hranjenje izravno putem cijevi u želudac – gastrostoma. Postoji vise metoda, a danas je siroko u primjeni perkutana endoskopska gastrostoma – PEG. To je tehnicki relativno jednostavna i brza metoda, koja ne zahtijeva opcu anesteziju, cime se izbjegavaju cesto otežane intubacije, a za bolesnike je prihvatljiva po udobnosti i manjoj mogucnosti komplikacija.