Hunting and hunting opportunities in the district of Senj in the period from the 19th to the beginning of the 20th century.

Devet godina nakon sto je u Zagrebu osnovano Prvo hrvatsko drustvo za gojenje lova i ribarstva (1891), u Senju je 6. kolovoza 1900. osnovana Lovacka udruga senjskog kotara. Osnovala ju je nekolicina bolje stojecih senjskih lovaca s ciljem "razumnog gajenja lova i lova zabave radi", kako je to istaknuto u Pravilima udruge. Na osnovi Zakona o lovu iz 1893. Udruga je vec prve godine djelovanja uzela u zakup sva lovista kotara senjskog, ukljucujuci i gradsko loviste koje, doduse, nije imalo propisane povrsine, ali kroz njega "tada prolaze ptice selice". Za prvog "starjesinu" (predsjednika) Udruge imenovan je Franjo Krajac iz ugledne senjske obitelji Krajac, a postavljeno je i pet lovnih nadziratelja kako bi se rasirenom zvjerokradstvu i krivolovu stalo na kraj. Najlovljenije vrste divljaci bile su: europski zec (Lepus europaeus), lisica (Canis vulpes) i kuna bjelica (Martes foina), kamenjarka grivna (Alectoris graeca), trcka skvržulja (Perdix perdix), prepelica pucpura (Coturnix coturnix), sljuke (Scolopax sp.) i divlje patke. U visim predjelima lovista (Krivi put, Vratnik) lovila se srna, a samo izuzetno i u neznatnom broju tada nezasticeni smeđi medvjed (Ursus arctos), vuk (Canis lupus), divlja macka (Felis silvestris) i vidra (Lutra lutra), koja se zvjerad znala spustiti sve do podnožja Senjske drage. Uz clanove Udruge divljac su mogli loviti i gosti kojima se iznimno nije naplacivala odstrjelna taksa. Donijeta Pravila drustva mogla su se, prema potrebi, na godisnjoj skupstini mijenjati i nadopunjavati.