Central venous catheters in neonates - a study of 192 catheters

Cilj: Evaluirati upotrebu i komplikacije centralnih venskih katetera (CVK) u novorođencadi. Metode: Retrospektivna studija u 250-ero konsekutivnih bolesnika lijecenih u jedinici za intenzivno lijecenje od 1. sijecnja 2011. godine. Bolesnici premjesteni u drugu ustanovu ili umrli 24 sata nakon prijma ili stariji od 24 dana (N=25) nisu uvrsteni. Rezultati: Analizirana su 192 katetera (102 UVK-a, 60 PICC-a i 30 ostalih CVK-a) postavljenih u 123-je bolesnika (54, 7%) u traja- nju od 1931 kateter-dana. Sto dvoje (45, 3%) bolesnika nije imalo postavljen CVK. Bolesnici koji su imali postavljen CVK bili su manje rodne mase (RM 2, 4±1, 1 ; 500-4800 g) u odnosu na one koji nisu imali postavljen CVK (RM 2, 9±8, 6 ; 1030-4570 g). 84% nedonoscadi RM <1500 imalo je postavljen CVK (100% onih s RM-om <1000 g). 44-ero bolesnika (35, 8%) imalo je vise od jednog CVK-a (63% RM <1000 g). Kateteri su primijenjeni u prosjeku 10, 2 dana (medijan 8, raspon 1-50). Prosjecno vrijeme primjene bilo je najduže za PICC (15 dana), potom ostale CVK-e (11 dana) a najkrace za UVK (sedam dana). Broj kateter-dana bio je obrnuto proporcionalan RM-u bolesnika (medijan: <1000 g: 12, 1000-1499: 11 ; 1500-1999: 9 ; 2000-2499: 8, ≥2500 g: 6). Mehanicka malfunkcija katetera (propustanje na ulaznom mjestu, opstrukcija katetera, tj. nemogucnost infundiranja i/ili povrata krvi niz kateter) bila je najcesca komplikacija i registrirana je u 66 katetera (34, 4%): 57 UVK-a, sest PICC-a i tri ostalih CVK-a. Komplikacije zbog CVK-a nastupile su u 12-ero bolesnika (9, 8%), njih sedmero razvilo je kateter-sepsu (incidencija 3, 6/1000 kateter dana). U petero bolesnika izoliran je KNS, dok je u dvoje izolirana Candida parapsilosis i K. pneumoniae. Zbog malpozicije UVK-a u troje bolesnika je nastupio poremecaj srcanog ritma, perikardijalni izljev i erozija jetrenog parenhima. Sindrom gornje suplje vene nastao je u dvoje bolesnika tijekom primjene PICC-a i katetera u unutrasnjoj jugularnoj veni. U svih bolesnika koji su razvili kateter-komplikacije uslijedio je potpuni klinicki oporavak, osim u jednog koji je umro zbog gljivicne sepse. Zakljucak: Uspostava centralnog venskog pristupa najcesci je postupak u lijecenju vitalno ugrožene novorođencadi, osobito nedonoscadi vrlo male rodne mase. Ucestalost komplikacija zbog upotrebe CVK-a u nasih bolesnika usporediva je s po- datcima iz literature. Iako mala incidencija komplikacija cini upotrebu CVK-a pouzdanom, zbog potencijalnog komorbiditeta i mortaliteta CVK je potrebno ukloniti sto je prije moguce. Redovita provjera pozicije vrha katetera i pridržavanje asepticnih postupaka tijekom upotrebe CVK-a dodatno ce pridonijeti smanjenju komplikacija.