Effect of ankle orthosis on the paretic gait quality in stroke patients

Cilj rehabilitacije u bolesnika s preboljelim moždanim udarom usmjeren je na postizanje sto veceg stupnja funkcionalne neovisnosti. Postoji niz cimbenika koji dovode do disfunkcije pokreta i umanjuju sposobnost kretanja: stupanj motorickog deficita, motiviranost bolesnika, postojanje kontraktura, te patoloski položaji oduzetih ekstremiteta. Provođenjem pravilne njege, rane medicinske gimnastike, vertikalizacije i mobilizacije mogu se sprijeciti patoloski položaji. I uz primjenu svih nacela lijecenja i rehabilitacije u određenog se broja bolesnika uslijed poremecenog odnosa snage fleksora i ekstenzora plegicnih ekstremiteta ipak razvijaju patoloski položaji koji se na donjem ekstremitetu ocituju plantarnom fleksijom i inverzijom stopala (položaj ekvinus). Hod s ovakvim stopalom, usto sto je nesiguran i usporen, zahtijeva i znacajno veci utrosak energije, pojacava zamor, a time uzrokuje skracenje hodne pruge. Ranom primjenom gležanjske ortoze izrađene od laganih termoplasticnih materijala postiže se stabilnost nožnoga zgloba i sprjecava padanje stopala u svim fazama hoda. U radu se prikazuju bolesnici u kojih je primijenjena gležanjska ortoza u ranoj fazi rehabilitacije. Analizira se i komentira njezin utjecaj na smanjenje postojece cirkumdukcijepri iskoraku, te njezin utjecaj na poboljsanje kvalitete i sigurnosti hoda.