Regionalna specijalizacija i geografska koncentracija industrije u Hrvatskoj

Empirijska istraživanja o industrijskoj lokaciji i promjenama koje se događaju zauzimaju dva razlicita, ali ipak povezana pristupa. Prvi se odnosi na pitanje postaju li regije specijaliziranije u svojoj proizvodnji, sto znaci da je pozornost usmjerena na proizvodnu strukturu regije. Drugim pristupom ispituje se postaju li industrije geografski koncentriranije, pa je ovdje veci naglasak na industrije, nego na regije. U radu se ispituju fenomeni koncentracije i specijalizacije, odnosno njihov smjer kretanja u vremenu. Iako se u vecini literature ova dva fenomena poistovjecuju i tretiraju kao povezani, postoji nekoliko radova koji to opovrgavaju i upucuju da procesi mogu krenuti u obrnutim smjerovima. Obrnuti smjer kretanja smatra se problematicnim ako se koncentracija povecava, a specijalizacija smanjuje. Ugrubo govoreci, povecanje specijalizacije je poželjno jer povecava produktivnost, dok je povecanje koncentracije nepoželjna pojava jer može uzrokovati porast razlika u dohotku percapita. Kako bi se ispitalo kretanje specijalizacije i koncentracije na primjeru Hrvatske, provedena je deskriptivna analiza, cime su izracunati apsolutni i relativni indeksi koncentracije i specijalizacije. Uzimajuci u obzir apsolutni pokazatelj koncentracije i specijalizacije, analiza je pokazala da je doslo do divergentnog kretanja ovih dvaju fenomena, dok je u slucaju relativnog pokazatelja doslo do povecanja i specijalizacije i koncentracije.