In memoriam prof Slobodan Lang

Slobodana Langa doživjela sam najprije kao studentica diplomskog a zatim poslijediplomskog studija javnog zdravstva slusajuci njegova osebujna predavanja, uvijek vezana uz zadanu temu tek onoliko koliko su stvari univerzalno povezane, ali uvijek aktualna, motivirajuca, poticajna za raspravu i razmisljanje, prožeta Langovim osobnim iskustvom, povijesnim cinjenicama i moralnim pitanjima koja nam je kao zadacu zadavao za buducnost. Sa njegovih predavanja tesko se moglo hvatati biljeske i spremati za ispite, ali Lang nas je pripremao za ispit života, lijecnicke i javnozdravstvene djelatnosti koja nije struka nego poziv, kojemu se predaje živeci vrijednosti koje se zagovaraju, a sto je Lang svojim  životom, kroz djelotvorno znanje, pokazivao. Na opaske da su mu predavanja ne fokusirana na temu, presiroka i preapstraktna, odgovarao bi:“Sta mogu, ja se ne mogu suziti.“