14C records from Indonesian Sea

Radioaktivni ugljik nastaje prirodno u atmosferi, oksidira u CO2 i jednoliko se raspoređuje u citavoj biosferi te je od velike važnosti u mnogim znanstvenim podrucjima poput arheologije, hidrogeologije, ekologije, meteorologije, te klimatologije i oceanologije. Primjena 14C u oceanologiji i klimatologiji zasniva se na određivanju izotopnog sastava koralja u ciju kristalnu strukturu se zbog izmjene atmosferskog CO2 i otopljenog anorganskog ugljika (DIC, dissolved inorganic carbon) ugrađuju 14C atomi iz atmosfere. Na taj nacin svaka promjena u okolisu ostaje trajno zabilježena u strukturi koralja. Izmjena atmosferskog CO2 i DIC-a intenzivna je na povrsini oceana, a zahvaljujuci termohalini, 14CO2 dospijeva u duboke slojeve oceana gdje je izmjena s atmosferom ogranicena. Uslijed radioaktivnog raspada 14C i dugog vremena zadržavanja vode, duboki slojevi oceana su osiromaseni sa 14C u odnosu na povrsinu. Razlika je znatno porasla 1963. godine kad je zbog termonuklearnih pokusa koncentracija atmosferskog 14C bila gotovo udvostrucena. Osim razlike u koncentraciji 14C između povrsinskih i dubokih slojeva oceana, uoceno je i da je Sjeverni Pacifik bogatiji s 14C u odnosu na Južni. U ovom radu 14C je upotrijebljen kao obilježivac oceanskih struja i vertikalnog mijesanja voda Indonezijskog protoka (Indonesian throughflow - ITF) kao vrlo važnoj komponenti u izmjeni vodnih masa između Pacifickog i Indijskog oceana. Ispitivani koralj porodice Porites uzorkovan je u Indonezijskom moru, otok Alor, na 3, 5 m dubine mora (8°14' S, 124°24' E) u listopadu 1999. godine. Uzorci su uzimani busilicom uzduž osi u intervalima od 2 mm (8 – 10 mg), prevedeni u grafitne mete i mjereni akceleratorskom masenom spektrometrijom (Single Stage Accelerator Mass Spectrometry, SSAMS) u Australian National University u Canberri. Usporedbom rezultata Alora s a14C izmjerenim na lokacijama Padang i Langkai, uocava se i zakasnjenje pojave maksimuma u odnosu na obje lokacije, dok je maksimum a14C s Alora po velicini između vrijednosti s Langaia i Padanga. Kasnjenje signala na Aloru ukazuje da na podrucje Langkaia i Padanga dopire veca kolicina vode iz sjevernog Pacifika strujom Makassar uz manje izražen povratni fluks iz Javanskog mora i manje intenzivno vertikalno mijesanje voda zimi u odnosu na Alor. Opisana zapažanja pokazuju da "zapisi" a14C vrijednosti iz triju koralja doprinose boljem razumijevanju morskih struja u Indonezijskom toku.