Primjena regularizacije na korelaciju digitalne slike

Korelacija digitalne slike (DIC – Digital Image Correlation) je metoda koja koristi digitalnu sliku za mjerenje cijelog polja pomaka. Svoju primjenu sve vise nalazi na polju identifikacije i validacije konstitutivnih zakona. Prednost takve metode neusporediva je sa mjerenjem mehanickim ekstenzometrima i mjernim trakama koje mjere pomak samo u jednoj tocki. Metoda kao takva ima i nedostatak. Prilikom zapisivanja slika javljaju se brze fluktuacija polja pomaka koje su unesene konstantnim sumom kamere te mjernim postavom. Zbog tih problema koristi se regularizacija. U ovom radu prezentirana je primjena nove DIC metode koja koristi regularizaciju (R-DIC) kao sredstvo smanjenja rezolucijske nesigurnosti. Metoda regularizacije služi kao filter za propustanje samo mehanickih polja prilikom cega se sum koji se javlja prilikom zapisivanja slika zanemaruje. Prednost regularizacijskog algoritma posebno je vidljiva kada se za analizu koristi siromasna tekstura (niska razina sive skale). Metoda je validirana na umjetno deformiranim slikama, a direktnu primjenu je nasla kod biaxialnih testova nodularnog lijeva. Nodularni lijev promatran je na dvije razlicite skale uvecanja (macro i meso). Za makro razinu koristena je umjetno napravljena tekstura dok je za meso koristena prirodna tekstura nodularnog lijeva.