Antirabična zaštita u Vukovarsko-srijemskoj županiji u razdoblju 2000.-2007.

Bjesnoca je jedna od najstarijih poznatih zoonoza. Radi se o virusnoj bolesti sredisnjeg živcanog sustava gdje do infekcije dolazi prilikom ugriza bijesne životinje. Bolest je prisutna u gotovo cijelom svijetu osim u nekoliko otocnih zemalja (Irska, Island, Japan, Novi Zeland). I dan danas predstavlja veliki svjetski javnozdravstveni problem posebno u ruralnim podrucjim Azije, Afrike i Latinske Amerike gdje godisnje, prema procjenama od bjesnoce umire preko 55 000 ljudi. Razlikujemo silvaticnu bjesnocu kod koje su glavni izvor zaraze divlje životinje (lisica, vuk, jazavac, medvjed…) te urbanu bjesnocu kod koje su glavni cimbenici prijenosa domace životinje (domaci pas i macka). U pojedinim dijelovima svijeta vrlo važan izvor zaraze predstavljaju i sismisi poglavito u Americi te u posljednje vrijeme i Australiji. Bilo koji sisavac može imati bjesnocu. U Hrvatskoj je prvenstveno prisutan silvaticni oblik bjesnoce i to na podrucju cijele države osim na otocima.Glavni rezervoar cini lisica. Bjesnoca domacih životinja je vrlo rijetka, posebno kod domacih pasa s obzirom da je kod njih po Zakonu obvezno cijepljenje protiv bjesnoce.