Primjena cistatina C u određivanju jačine glomerularne filtracije kod oboljelih od tipa 2 dijabetes melitusa

Uvod. Funkcija bubrega se u praksi najcesce procjenjuje izracunavanjem jacine glomerularne filtracije (JGF) na osnovu koncentracije kreatinina u serumu. Primjena relativno novijeg parametra, cistatina C pokazala se pouzdanom i osjetljivom u procjeni bubrežne funkcije. Cilj rada je bio da se kod oboljelih od dijabetes melitusa (DM) tipa 2 odredi JGF pomocu 24-casovnog klirensa kreatinina, primjenom jednacina iz serumskog kreatinina i cistatina C, te da se utvrdi stepen senzitivnosti i specificnosti primjenjenih metoda. Metode. Sezdeset ispitanika, dobi od 40-70 godina starosti, podijeljeno je u dvije grupe od po 30 ispitanika: grupa oboljelih od DM tipa 2 i kontrolna grupa. Za određivanje JGF koriscen je 24-casovni klirens kreatinina, jednacine prema Modification of Diet in Renal Disease (MDRD) za kreatinin i Chronic Kidney Disease Epidemiology (CKD-EPI) za cistatin C. Rezultati. Prosjecne vrijednosti serumskog cistatina C su bile statisticki znacajno vise kod oboljelih od DM u poređenju sa kontrolnom grupom (p <0,001). Utvrđena je statisticki visoko znacajna pozitivna korelacija između JGF izracunate pomocu jednacina koje koriste koncentracije kreatinina i cistatina C u serumu (r =0,74, p< 0,001). Jednacina po CKD-EPI pokazala je vecu senzitivnost i specificnost kod svih ispitanika. Ova senzitivnost je bila izraženija kod oboljelih od DM i iznosila je za CKD-EPI 0,938, za MDRD 0,878, za 24-casovni klirens kreatinina 0,818, a specificnost za CKD-EPI 0,878, za MDRD 0,867, a za 24-casovni klirens kreatinina 0,802. Zakljucak. Koncentracija cistatina C u serumu se pokazala kao pouzdan, senzitivan i specifican parametar za izracunavanje JGF, posebno osjetljiv kod osoba sa blagim smanjenjem funkcije bubrega.