Therapy of the insufficient alveolar ridge using expansive surgical procedures

Gubitkom zuba zapocinje remodelacija kostanog grebena. Alveolarna kost vise ne prima fizioloske impulse koji su se za vrijeme žvakanja prenosili preko parodonta, gubi svoju svrhu i atrofira. Oblik i kvaliteta kosti direktno ovise o stupnju resorpcije kosti. Kvaliteta kosti se odnosi na gustocu postojece kosti. Definirana su 4 tipa ; tip 1 je gusta kost koja pruža odlicno kortikalno sidrenje, no prokrvljenost je ogranicena. Tip 2 je najbolja kost za oseointegraciju implantata jer pruža dovoljno kortikalno sidrenje, a vise je prokrvljena od kosti tipa 1. Tip 3 i 4 su “meke” kosti, najmanje povoljne za implantaciju. Oblik kosti je podijeljen na 5 tipova. Tipovi A i B su najpovoljniji za implantaciju, dok tipovi D i E zahtijevaju neki oblik rekonstrukcije kosti kako bi implantacija bila moguca. Tijekom vremena, sirina bezubog alveolarnog grebena smanjuje se i do 50%. Najvise je pogođena bukalna kost koja se vecinom prehranjuje preko parodontnog ligamenta i periosta. Preostali kostani greben, koji postupno postaje tanak i poprima oblik ostrice noža, cesto nije prikladan za postavljanje implantata te zahtijeva rekonstrukciju. Rekonstrukcija grebena je indicirana kada njegova sirina iznosi 5 mm ili manje. Najcesce se odabiru dva pristupa: 1) lateralna augmentacija kosti s periodom cijeljenja od barem 5 mjeseci, nakon cega slijedi druga operacija postavljanja implantata 2) lateralno sirenje grebena (engl.bone spreading i ridge splitting) s imedijatnim postavljanjem implantata Oba gore navedena pristupa imaju svojih prednosti i nedostataka. Lateralnu augmentaciju kosti moguce je izvrsiti na dva nacina: 1) granuliranim autolognim, alogenim ili aloplasticnim materijalom 2) cvrstim kostanim blokovima Granulirani materijal zahtijeva koristenje membrana kako bi se zadržao na mjestu i u željenom obliku (mehanicka retencija), te kako bi se sprijecilo urastanje mekog tkiva. Ovakav postupak nosi rizik intraoralnog izlaganja membrane i infekcije. Cvrsti kostani blokovi ne zahtijevaju membranu, za kost se fiksiraju mini-vijcima ali predstavljaju vecu traumu za pacijenta jer je potrebno otvoriti drugo kirursko polje iz kojeg se uzima kostani presadak (engl.bone grafting). Problem kod kostanih blokova predstavlja i resorpcija od 20-50% unutar 6 mjeseci. Oba nacina su skupa, traže duži vremenski period u kojem ce doci do cijeljenja, te drugu operaciju u kojoj ce se izvrsiti implantiranje, ali su predvidivi i dobro opisani u literaturi (6, 7). Lateralno sirenje grebena je u usporedbi s predhodnim tehnikama minimalno invazivno ; nema otvaranja drugog operacijskog polja zbog uzimanja kostanih blokova, implantacija se vrsi imedijatno, krace je vrijeme oporavka ali je ishod nesto manje predvidiv od predhodnog i jako je osjetljivo o tehnici operatera. Također, ne treba zanemariti ni trosak nabavke dodatne opreme i edukacije