Mirovinska pismenost i štednja za treću životnu dob

Individualna odgovornost pojedinaca i privatna stednja za mirovinu postaju sve važniji za primjereno financiranje životnog standarda u trecoj životnoj dobi. No, za ulaganje u privatne oblike stednje za mirovinu pojedinci u radnoj dobi trebaju biti dovoljno mirovinski pismeni ili informirani. U ovom se radu na reprezentativnom uzorku aktivnih stanovnika u Hrvatskoj ispituju razlike između mirovinski nepismenih i mirovinski pismenih kao i povezanost mirovinske (ne)pismenosti s razlicitim vrstama privatne stednje za trecu životnu dob. Skupina mirovinski nepismenih cini vise od polovice radno-aktivnog stanovnistva u Hrvatskoj. U odnosu na mirovinski pismene, oni se statisticki znacajno razlikuju prema određenim demografskim karakteristikama, stavovima i uvjerenjima te ponasanjima i namjerama prema stednji za starost. Jedan od najznacajnijih rezultata istraživanja jest da je mirovinska pismenost važan prediktor ne-klasicnih vrsta stednje sto ukazuje na to da mirovinsko opismenjavanje može predstavljati znacajan poticaj privatnoj stednji za mirovinu. Osim mirovinske pismenosti, znacajan prediktor svih vrsta privatne stednje jest stav prema toj vrsti stednje sto znaci da podizanje povjerenja i primjerenosti kao odrednica stavova prema stednji za trecu životnu dob predstavlja jos jedan moguci put u poticanju privatne stednje.