D-dimer: kako pravilno tumačiti nalaz

Cilj rada je podsjetiti na predanaliticke, analiticke i poslijeanaliticke osobitosti i ogranicenja određivanja D-dimera sa svrhom racionalne primjene laboratorijske pretrage te ispravnim tumacenjem nalaza i literaturnih navoda. U cirkulaciji zdravih osoba nalazi se vrlo mala kolicina D-dimera, a patolosko povecanje vrijednosti D-dimera prisutno je u klinickim stanjima s pojacanom koagulacijskom i fibrinolitickom aktivnosti odnosno promijenjenim metabolizmom D-dimera. Rutinsko određivanje D-dimera se koristi za postavljanje dijagnoze i pracenje tijeka diseminirane intravaskularne koagulacije te u diferencijalnoj dijagnostici tromboembolijskih stanja. Zbog velike negativne prediktivne vrijednosti koncentracija D-dimera manja od definirane granicne vrijednosti iskljucuje dijagnozu tromboembolijske bolesti i pomaže u probiru pacijenata kojima je potrebna daljnja obrada pomocu skupih slikovnih metoda. Imunokemijske metode za kvantitativno određivanje koncentracije D-dimera nisu standardizirane, koriste monoklonska anti-D- dimer antitijela razlicite specificnosti te razlicite detekcijske reakcije zbog cega je prisutna heterogenost u izvjestavanju rezultata sto otežava usporedbu nalaza i rezultata istraživanja dobivenih razlicitim metodama. Kako bi nalaz i tumacenje nalaza D-dimera bili ispravni i pouzdani potrebno je zadovoljiti predanaliticke zahtjeve koji se odnose na najpogodnije vrijeme uzorkovanja, poznavati osobitosti metode kojom je određena koncentracija D-dimera te poznavati ogranicenja određivanja D-dimera vezana za pojedina patoloska stanja.