Factors affecting migrations from materials/ articles in direct contact with food

U danasnje vrijeme namjera je proizvesti materijal odnosno ambalažu da je sto inertnija u neposrednom dodiru s hranom. Pod pojmom inertnost materijala podrazumijeva se da ne postoje međusobne interakcije ili ekstrakcije iz ambalažnih materijala i iz sadržaja (hrane). Potrebno je istaknuti da postoje razlicite interakcije koje su reverzibilnog karaktera. Reverzibilne interakcije predstavljaju ukupnu sumu svih prijenosa tvari između sadržaja (hrane), okolisa i ambalažnog materijala koji su u neposrednom dodiru. Prava funkcija ambalažnog materijala je zastita sadržaja cime se osigurava njegova zdravstvena ispravnost buduci da se sprecavaju razlicite interakcije s ciljem produžetka roka trajanja hrane. Prijenos tvari iz materijala u hranu u određenim slucajevima predstavlja zdravstveni rizik ukoliko dolazi do migracije tvari u visokim koncentracijama koje se tako prilikom konzumacije hrane unose u organizam. Zatim, prilikom prijenosa tvari iz okolisa u hranu dolazi do promjene kvalitete hrane, mijenjaju joj se organolepticka svojstava kao sto su boja, okus ili miris hrane. Jednako tako moguc je prijenos tvari iz hrane na ambalažni materijal. Poznato je da postoje razlicite vrste hrane kao sto su kisela, masna, neutralna, koja sadrži kiseline, masnoce, alkohol, i druge tvari koje su agresivne u neposrednom dodiru s materijalom. Tako alkoholna pica, a posebice gaziranih pica predstavljaju kiseli medij koji u znacajnoj mjeri potice na prijenos tvari sto dovodi u pitanje zdravstvenu ispravnost hrane, narocito je to slucaj kod polimerne ambalaže. Ostale vrste materijala kao sto su staklo, keramika, papir, karton, metali, nehrđajuci celik, također mogu otpustati određene sastojke te aditive od kojih su izrađeni kad su u neposrednom dodiru s hranom. Ova pojava prijenosa tvari u tehnickom smislu naziva se migracija. U odnosu na ostale ambalažne materijale znacajnu zastupljenost na tržistu imaju polimerni materijali. Osim same polimerne ambalaže znacajan broj drugih vrsta materijala i/ili predmeta premazuje se polimernim lakovima i premazima po kontaktnoj povrsini s ciljem postizanja inertnosti za neposredan dodir s hranom (sto ukljucuje i vodu za pice). No, potrebno je istaknuti da postoji određena prijetnja kontaminacije hrane od strane plasticnih materijal buduci da mogu sadržavati zaostali monomer, oligomere, te razlicite aditive koji se dodaju da im se poboljsaju preradbena, ali i uporabna svojstva. To su spojevi male molekulske mase (do 1000 amu-a), velike pokretljivosti koji mogu migrirati u hranu. Njihova pokretljivost osim sto ovisi o velicini molekule, ovisi i o obliku, unutrasnjoj otpornosti materijala, prijenosu tvari kao i o ostalim međusobnim interakcijama. Valja naglasiti da ove niskomolekularne tvari mogu biti toksicne u vecoj ili manjoj mjeri. Stoga je veliki broj stetnih tvari prisutnih u plasticnoj ambalaži reguliran zakonski, te važecim Pravilnikom koji je usklađenim s EU direktivama. Kako bi se smanjile migracije stetnih tvari u hranu važno je poznavati sam proces i faktore koji imaju utjecaj na prijenos tvari kako bi se hrana kroz sve faze koje ukljucuju skladistenje, transport i distribuciju ocuvala u zdravstveno ispravnom stanju.