Vrijednosne orijentacije menadžera i njihove percepcije znanosti

Znanost je danas mocna i respektirajuca poluga u iznalaženjima drustvenih i gospodarskih odgovora na probleme i potrebe suvremenog covjeka. Stoga je važno znati sto o njoj misle relevantni drustveni akteri poput javnosti i pozicioniranih drustvenih grupa -znanstvenici, politicari ili menadžeri. Odabir menadžera uslijedio je logikom izbora najmanje propitanog drustvenog cimbenika kojem je, kao elitnoj profesionalnoj grupaciji, namijenjena ujedno i drustvena uloga provođenja i realizacije (znanstvenih) ideja u (korisnu) stvarnost. Empirijski podaci, prikupljeni 2004. godine na dostupnom uzorku hrvatskih top-menadžera (212), ukazuju da menadžerske percepcije spoznajne i drustvene uloge znanosti ne iskljucuju, unatoc visokoj zastupljenosti epistemoloskog realizma (pozitivizma) te optimisticnog ili neutralnog stava, određenu dozu skepse prema mogucnostima i dosezima znanosti koja se iskazala kroz epistemoloski relativizam te rezervirani stav glede implikacija znanosti na sveukupan život suvremenog covjeka. Relativna socio-profesionalna homogenost menadžera upucivala je da se razlike u percepcijama znanosti ne mogu objasniti socijalnim profilom menadžera. Stoga je njihovo razlicito poimanje spoznajnih i socijalnih dimenzija znanosti dovedeno u vezu s vrijednosnim prosuđivanjem koje se, na temelju 35 vrijednosnih iskaza, iskristaliziralo u tri obrasca opcih vrijednosnih orijentacija. Vrijednosno prosuđivanje znanosti posebno je naglaseno u vezi liberalno-kozmopolitskog svjetonazora s optimizmom u sferi socijalnih i ekoloskih reperkusija znanosti te u netipicnom menadžerskom obrascu, gdje su se vrednote krutog tradicionalizma s primjesama etnocentricnosti reflektirale na skeptican stav prema znanosti. (IN ENGLISH: Science is an extremely important and powerful lever for finding social and economic answers to problems and needs of a modern man. Therefore, it is vital to know what relevant social actors, such as the public, and positioned social groups – scientists, politicians or managers – think about it. Managers were selected as the least studied social factor who, being an elite professional group, also play a crucial role in implementing scientific ideas into (useful) practice. Empirical findings obtained in 2004 from the available sample of Croatian top managers (212) showed that their perception of the cognitive and social role of science included a certain degree of scepticism about the capacity and achievement of science, beside a great amount of epistemological realism (positivism) and optimistic and neutral opinions. Scepticism was expressed in epistemological relativism and some reservations about the implications of science on the life of modern man. Relative socio-professional homogeneity of the managers indicated that differences in their perception of science could not be explained by their social profile. Therefore, their different perception of cognitive and social aspects of science correlated with value judgments which emerged from three patterns of general value judgments, based on 35 value statements. Value judgments about science were especially prominent in relation to the liberalcosmopolitan optimism in the sphere of social and environmental effects of science and in atypical managerial pattern, where the values of rigid traditionalism tinted by ethnocentricity reflected on sceptical perception of science.)