Značenje novoga genotipa ozimoga graška u proizvodnji mlijeka na obiteljskim gospodarstvima

Krmni grasak (Pisum sativum L.) postaje sve zastupljenija krmna mahunarka na oranicama Republike Hrvatske. Trogodisnjim istraživanjima (2003. do 2005.g.) utvrđivan je utjecaj ucinkovitosti bakterizacije sjemena ozimog graska i prihrane dusikom na produktivnost novog genotipa ozimog graska G3 u proizvodnji mlijeka na obiteljskim gospodarstvima. Prije sjetve izvrsena je bakterizacija sjemena graska sojem Rhizobium leguminosarum bv. viciae 1001 iz zbirke Zavoda za mikrobiologiju Agronomskog fakulteta Sveucilista u Zagrebu. Iz rezultata istraživanja utvrđen je ukupno najveci broj kvržica na korijenu graska kod bakterizirane varijante (39, 7 kvržica/biljka), kao i masa suhe tvari kvržica (0, 203 g/biljka). Najveci prinos suhe tvari graska utvrđen je na bakteriziranoj varijanti (4, 33 t ha-1). Ukupni prinosi suhe tvari smjese graska i psenice su iznosili od 8, 92 t ha-1 (kontrola) do 10, 64 t ha-1 (prihrana dusikom). Najveci prinos sirovih bjelancevina graska je utvrđen na bakteriziranoj varijanti (266 kg ha-1) u 2003., (672 kg ha-1) u 2004. i (853 kg ha-1) u 2005. godini. Na osnovici ovih istraživanja možemo zakljuciti da je najveci prinos suhe tvari (4, 33 t ha-1) i sirovih bjelancevina ostvaren bakterizacijom novog genotipa ozimog krmnog graska G3.