[Change in the occurrence of breast cancer in hospital registries (1980-2000)].

Cilj istraživanja je analizirati distribuciju histoloskih tipova, starosti i hormonske ovisnosti karcinoma dojke na temelju podataka kompjutorskog sustava "Thanatos" tijekom razdoblja od 1980. do 2000. godine. Istraživano razdoblje smo podijelili u odnosu na ratna događanja (razdoblje prije rata: 1980-1990, za vrijeme rata: 1991-1995 i poslije rata: 1996-2000) i cernobilski incident (razdoblje prije: 1980-1986 i poslije: 1987-2000). Interes nam je posebno privuklo ratno razdoblje s obzirom da o ratnom stresu, kao induktoru i promotoru karcinogeneze, ima malo dostupne literature. Tijekom razdoblja od 1980-2000. dijagnosticirano je 2296 bolesnika s karcinomom dojke. Od toga je u žena bilo 2228 (98%) duktalnih i 46 (2%) lobularnih invazivnih karcinoma dojke. U svim slucajevima raka dojke u muskaraca (22 bolesnika) patohistoloski se radilo o duktalnom invazivnom karcinomu, a M:Ž omjer bio je 1:103. Uspoređujuci razdoblja prije i za vrijeme rata nalazimo vise nego dvostruki porast M/Ž omjera sa 1:131 na 1:66. Slican rezultat dobili smo i u razdoblju nakon cernobilskog incidenta kada omjer sa 1:139 raste na 1:79. Analizom distribucije histoloskih tipova vidimo signifikantan porast pojavnosti lobularnog karcinoma u poslijeratnom razdoblju s 1, 1% na 5, 5% te uocljiv, ali manje izražen, porast u postcernobilskom razdoblju (s 1, 0% na 3, 3%). Prosjecna starost bolesnica s duktalnim invazivnim karcinomom raste s 56, 7 godina u periodu prije rata preko 59, 7 u ratu na 61, 1 godinu u razdoblju nakon rata. Nasuprot tome prosjecna starost u vrijeme postavljanja dijagnoze, kod muskih bolesnika s bolesti otkrivenom u periodu nakon rata, niža je za gotovo 5 godina (58, 8 godina) od dobi izracunate za ostala dva razdoblja (63, 6 ili 63, 5 godina). Uspoređujuci stadije bolesti prema pTNM klasifikaciji u ratnom i poslijeratnom periodu, najcesce dijagnosticiran stadij u vrijeme postavljanja dijagnoze duktalnog invazivnog karcinoma dojke bio je T1N0MX, a u kontrolnom periodu (1989-1990) T2N1MX. Time vidimo da naglaseni porast dobi bolesnica nije pracen nalazom kasnijeg pTNM stadija sto ne ide u prilog teoriji o porastu starosti nasih bolesnica uzrokovanom kasnijim javljanjem lijecniku uslijed ratnih previranja. Nasi rezultati pokazuju da je vecina bolesnica imala pozitivne ER (72%), a pozitivnost i visina koncentracije raste s dobi pacijentica. Utvrdili smo signifikantni pad hormonski visoko ovisnih tumora u periodu od 1991. do 1995. sto bi moglo znaciti da su bolesnice u ratu manifestirale agresivniji fenotip tumora. Nasa studija pokazuje da su ratna događanja na nasim prostorima vjerojatno imala utjecaj na promjene nekih klinickih parametara kod bolesnika s rakom dojke. Moguci utjecaj cernobilskog incidenta nije se mogao dokazati, a efekti u postcernobilskom razdoblju vjerojatno su posljedica promjena vezanih uz ratni stres