Epistemologija promocije zdravlja

U vremenu nesmiljene dominacije klinicki i patogenetski usmjerene medicinske znanosti nad sveukupnom medicinskom praksom, koncept promocije zdravlja obecavao je medicinskoj struci krupnu, revolucionarnu, viseslojnu i dalekosežnu, paradigmatsku promjenu. Bez prizvuka kritike ili žaljenja, mogli bismo reci da je u visedesetljetnoj povijesti teorije promocije zdravlja ta promjena za klinicke struke ostala neopravdano periferna – sto je sudbina koju dijele mnogi genijalni izumi i inovacije: oni cekaju svoje vrijeme preživljavajuci u srcima i masti entuzijasta i zanesenjaka. Kao sto je uglavnom poznato, radi se o teorijski iznimno saturiranom i kompleksnom konstruktu, i upravo stoga promocija zdravlja koncept je kojeg zdravstveni profesionalci mogu razumijevati vrlo razlicito. Glediste koje smo željeli ponuditi u ovome radu jest pokusaj fundamentalnog razmatranja konstrukta promocije zdravlja, iz okvira teorije znanja - epistemologije. Osnovu za ovakvo razmatranje pružila nam je dobro utemeljena (i uobicajena) praksa razumijevanja obiteljske terapije, ali i podrucja zastite mentalnog zdravlja opcenito, iz okvira alternativnih, kritickih, odnosno postmodernih epistemologija. Beziznimno je svaki zdravstveni profesionalac, s izuzetkom ponekih eksperata u podrucju sestrinstva, odgojen u implicitno objektivistickoj tradiciji razumijevanja znanosti i njezina odnosa prema istini i znanju, s modernistickim vjerovanjem u znanstveno otkrivanje apsolutnih, međusobno koherentnih, objektivnih i o opserveru-istraživacu neovisnih istina. Uz određeno pojednostavljenje, objektivisticka znanost kompleksnim pojavama pristupa uz znacajan stupanj trivijalizacije. Do konca dvadesetog stoljeca, međutim, uzraslo je razumijevanje da su brojne pojave i procesi koje znanost nastoji spoznati sustinski netrivijalne, i da je za njihovo razumijevanje potencijalno uputno razvijati tzv. epistemologije netrivijalnosti, tj. koncepcije znanja koje proizvodnju znanja i spoznavanje svijeta razumiju (vrlo pojednostavljeno receno) kao proces socijalne konstrukcije. No, zanimljivo je da su profesionalci u praksi, primjerice u klinickoj praksi mentalnoga zdravlja, ali i u podrucju javnog zdravstva, razvijali s godinama iskustva, na sasvim implicitan nacin, «tajno» i privatno razumijevanje ove kompleksnosti. Tek u skorije vrijeme akademska znanost (i, nesto kasnije, i klinicka struka psihijatrije) otpocela je izgrađivati eksplicitni konceptualni sustav za kriticko i alternativno razumijevanje nasega odnosa prema kompleksnosti. U radu cemo u najkracim crtama prikazati neke od obrisa i dosega primjene alternativnog razumijevanja znanja na koncept promocije zdravlja te ukazati na dobrobiti razmatranja eksplicitne epistemologije promocije zdravlja, uz kratak prikaz refleksije epistemologije promocije zdravlja na etiku javnog zdravstva.