Diagnostic strategy of genetic muscle disease in Croatia

Poznavanje tocne etiologije bolesti od osnovnog je znacenja za prognozu ; mogucnosti simptomatskog lijecenja danas i etioloskog u buducnosti ; sprjecavanje ponavljanja bolesti genetskim savjetovanjem i prenatalnom dijagnostikom. Zbog toga postoji sve veca potreba za egzaktnim poznavanjem tih bolesti, koje nisu tako rijetke kao sto se prije mislilo. One se nasljeđuju na sna tri klasnicna nacina nasljeđivanja (izuzevsi mitohondrijske encefalomiopatije) i pokazuju veliku klinicku i genetsku heterogenost, sto klinicki cesto otežava ili onemogucuje postavljanje tocne dijagnoze. Možemo smatrati da je vecina misicnih bolesti genetski uvjetovana. To sigurno vrijedi za sve misicne distrofije, miopatije i kongenitalne misicne bolesti. Cilj naseg prospektivnog istraživanja zapocetog 1998. (MZT Br. 108042/1998 i MZT 0108052/2002) bio je otkrivanje najcescih vrsta genetskih misicnih bolesti i njihove ucestalosti u populaciji Hrvatske (4, 481352 stanovnika). Nepostojanje prethodnog slicnog ispitivanja kao i mogucnost molekulske analize samo dvije bolesti (Duchenneova /Beckerova misicna distrofija i Steinertova miotonicna distrofija) potaknule su nas na specificnu neinvazivnu dijagnosticku strategiju koja se osnivala na izboru obitelji s najmanje dva bolesna clana, kako bismo ubrzali genetski studij. Naglasak je bio na klinickoj dijagnostici, određenim laboratorijskim i drugim klinickim pretragama te genealoskoj analizi. Prvi korak u klinickoj dijagnostici je osobna anamneza: hidramnion majke, slabost gibanja ploda u drugoj polovici trudnoce, psihomotorni razvoj, dob pri pocetku simptoma, topografija zahvacenih misica, brzina napredovanja bolesti, prisutnost boli, grceva, gubitak samostalnog hoda. Slijedi određivanje nacina nasljeđivanja, sto omogucuje detaljna obiteljska ili genealoska analiza. Poseban nagalsak stavljen je na traženje srodstva roditelja, geografsko podrucje odakle oni potjecu te pronalaženje asimptomatskih bolesnika, srodnika propositusa. Trece je vrlo pomni pregled bolesnika i suspektnih bliskih srodnika s posebnim naglaskom na distribuciju (proksimalna, distalna, simetricna, asimetricna) hipotrofije i slabosti ili pseudo (hipertrofije) misica. Važno je voditi racuna o zahvacenosti lica, te mogucim drugim simptomima: hipotonija ili hipertonija pri rođenju, gotsko nepce, dismorfija, artrogripoza, miotonija, "rigid spine", kardiomiopatija, katarakta, gluhoca, smetnje vida. Od laboratorijskih pretraga najprije je potrebno odrediti vrijednosti CK u serumu, narocito u asimptomatksih bolesnika s povecanim vrijednostima transaminaza ; EMG na osnovi kojeg se potvrđuje primarno zahvacanje misica ; CT ili jos bolje MR misica ekstrmiteta ; EKG i po potrebi holter. Na osnovi tako dobivenih podataka i vodeci racuna o ucestalosti bolesti (Duchenneova misicna distrofija 1/3500 živorođene muske djece ; kumulativna prevalencija pojasnih misicnih distrofija 1/15000, od cega 35% otpada na kalpainopatiju-LGMD2A ; prevalencija Steinertove miotonicne distorfije 1/20 000 ; facioskapulohumeralna misicna distrofija (FSHD) 1/20 000 ; okulofaringealna misicna distrofija (OPMD) 1/600-100 000) potrebno je postaviti preliminarnu i diferencijalnu dijagnozu koju treba potvrditi ili iskljuciti najprije neagresivnim metodama molekulske dijagnostike na uzorku DNK iz krvi. U slucaju odluke za biopsiju, ciju indikaciju najcesce predstavlja genetsko savjetovanje radi željene prenatalne dijagnostike, neophodno je potrebno odmah ili najkasnije unutar jednog sata zamrznuti uzorak misica na -80C. Racionalan bi bio multidisciplinski timski rad unutar nacionalnog centra. Izlaganje ilustirram prikazom molekulski potvrđenih bolesnika iz tridesetak nesrodnih obitelji s kalpainopatijom (LGMD2A, desecima bolesnika s okulofaringealnom misicnom distrofijom te vrlo varijabilnim klinickim simptomima bolesnika s facioskapulohumeralnom misicnom distrofijom.