The role of the family in development of adolescent social competence

Polazeci od teorije privrženosti, obiteljske sistemske teorije i teorije ekoloskih sustava, svrha je rada bila istražiti odnose između obiteljskog funkcioniranja, sigurnosti adolescenta u obitelj i socijalne kompetencije adolescenta. Za potrebe rada postavljen je teorijski model utjecaja obiteljskog funkcioniranja na socijalnu kompetenciju adolescenata, kojim se predviđa izravan i neizravan - putem osjecaja sigurnosti adolescenta u obitelj - utjecaj obitelji na razvoj socijalne kompetencije. Provedeno je predistraživanje, u kojem je sudjelovalo 104 djece i njihova oba roditelja, s ciljem razvoja i validacije Skale obiteljskog funkcioniranja te odabira cestica za vrsnjacke procjene za primjenu u glavnom istraživanju. U glavnom istraživanju sudjelovalo je 377 djece koja se nalaze u razvojnom razdoblju rane adolescencije, njihova oba roditelja i razrednici. Nacrt istraživanja ukljucivao je dvije vremenske tocke prikupljanja podataka od istih sudionika. Za mjerenje obiteljskog funkcioniranja koristena je Skala obiteljskog funkcioniranja, osjecaj sigurnosti adolescenta u obitelj mjeren je Skalom sigurnosti u obiteljski sustava (Forman i Davies, 2005), a socijalna kompetencija Skalom za procjenu ponasanja i emocija (Epstein, 2004). Podatci o obiteljskom funkcioniranju i socijalnoj kompetenciji prikupljeni su iz vise izvora - adolescenti, roditelji, razrednici i vrsnjaci. Obrada rezultata ukljucivala je složene statisticke analize prikladne za podatke prikupljene iz razlicitih izvora, u razlicitim vremenskim tockama i o razlicitim konstruktima. Na temelju rezultata istraživanja može se zakljuciti kako socijalno kompetentan adolescent dolazi iz obitelji koja je za njega sigurna okolina za razvoj i koju obilježava visoka razina kohezije i fleksibilnosti te dobra komunikacija unutar obitelji, bez obzira na izvor procjene ili vrijeme prikupljanja podataka. Rezultati ukazuju na postojanje znacajnih interindividalnih razlika u intraindividualnim promjena u socijalnoj kompetenciji, osjecaju sigurnosti adolescenta u obitelj i funkcioniranju obitelji u ranoj adolescenciji, pri cemu su se intraindividualne promjene kretale od promjena na losije do promjena na bolje. U prosjeku dolazi do blagog pogorsanja u socijalnoj kompetenciji, osjecaju sigurnosti u obitelj i obiteljskom funkcioniranju iz perspektive adolescenata za vrijeme jednogodisnjeg razdoblja obuhvacenog istraživanjem. Rezultati istraživanja jasno pokazuju kako obiteljsko funkcioniranje može izravno i pozitivno pridonijeti objasnjenju promjene u socijalnoj kompetenciji adolescenta, dok obrnuti smjer utjecaja u ovom istraživanju nije potvrđen. Nadalje, rezultati istraživanja ne podupiru tezu o longitudinalnom medijacijskom efektu djetetova osjecaja sigurnosti u obitelj u odnosu obiteljskog funkcioniranja i socijalne kompetencije djeteta, ali ukazuju na neizravan utjecaj obitelji na razvoj socijalne kompetencije. U radu se o rezultatima istraživanja raspravlja iz perspektiva razlicitih teorijskih okvira i dosadasnjih spoznaja uvažavajuci dosege koristene metodologije.