CROATIAN GUIDELINES FOR IN VITRO DIAGNOSIS OF IGE MEDIATED HYPERSENSITIVITY

In vitro-dijagnostika alergijskih bolesti temelji se na određivanjju koncentracije ukupnih i specificnih IgE-protutijela u serumu, koncentraciji IgG-protutijela, serumske triptaze, eozinofilnoga kationskog proteina te testu aktivacije bazofilnih granulocita. Upotreba in vitro-dijagnostickih testova mora biti temeljena na korelaciji anamneze, klinicke slike te in vivo provokativnih testova. Klinicko znacenje povecane serumske koncentracije serumskih IgE-a u dijagnostici alergijskih bolesti jest ogranicena, buduci da se ona susrece i u drugim nealergijskim bolestima. Povecana konc. specificnih IgE-a zajedno s pozitivnom anamnezom, indikativne su za klinicki znacajnu alergijsku bolest. Preporucena laboratorijska metoda za određivanje koncetracije IgE-a u serumu jest fluoeoenzimimunokemijska metoda. Povecane serumske koncentracije IgG-protutijela nemaju dokazanu ulogu u dijagnostici alergije na hranu, a mogu poslužitiu procjeni uspjesnosti alergen-specificne imunoterapije (ASIT) na alergene kukaca te procjeni rizka razvoja anafilaksije uzrokovane ovom skupinom alergena. Povecana koncentracij atriptaze (podtip beta), indikator je degranulacije mastocita uzrokovane specificnim alergenom. Povecanje koncentracije ECP-a nastupa tijekom kasne faze alergijske reakcije, te se može koristiti u pracenju alergijskih i drugih upalnih stanja u kojima eozinofilni granulociti imaju glavnu ulogu. Test aktivacije bazofilnih granulocita (BAT) temelji se na određivanju stanicnih razlikovnih obilježja CD63 i CD203 metodom protocne citometrije. BAT je koristan u dijagnostici alergija na alergene kukaca, nutritivnih te medikamentnih alergija. Alergoloska dijagnostika temeljena na ekstraktima alergena može se koristiti u monosenzibiliziranih bolesnika s jasnom klinickom slikom te u bolesnika kojima se planira propisati samo simptomatska terapija. U suvremenoj su klinickoj praksi razvijenih zemalja mnogo cesco spcosenzibilizirani bolesnici s kompleksnom simptomatologijom te sumnjom na križnu reaktivnos. Kod tih se bolesnika preporuca kotistiti molekularnu alergolosku dijagnostiku.