Djeca i maloljetnici u hrvatskom kaznenom pravu

Djeca i maloljetnici u kaznenom pravosuđu, kako hrvatskom, tako i u vecini drugih država, mogu se pojaviti s jedne strane kao pocinitelji kaznenih djela, a s druge strane kao žrtve ili svjedoci kaznenih djela. Njihov kaznenopravni status uređuje posebna grana kaznenog prava, maloljetnicko kazneno pravo, koje se bavi maloljetnicima i njihovim materijalnopravnim i procesnopravnim položajem u sustavu kaznenog prava. Maloljetnicko kazneno pravo, za razliku od opceg kaznenog prava, temelji se na modernim kriminoloskim spoznajama o uzrocima i specificnostima maloljetnicke delikvencije, ali i na spoznajama o mogucnostima njezina uspjesnog sprecavanja. U Republici Hrvatskoj glavni izvor maloljetnickog kaznenog prava jest Zakon o sudovima za mladež koji sadržava materijalne odredbe, odredbe o sudovima za mladež, o kaznenom postupku, izvrsenju sankcija te o kaznenopravnoj zastiti djece. Vrlo je važno najprije definirati pojam maloljetnika, sto Zakon o sudovima za mladež cini s obzirom na dob pocinitelja kaznenog djela. Maloljetnik je osoba kojaje u vrijeme pocinjenja kaznenog djela navrsila cetrnaest, a nije navrsila osamnaest godina života, a mlađi punoljetnik je osoba kojaje u vrijeme pocinjena djela navrsila osamnaest, a nije navrsila dvadeset i jednu godinu života. Osobe mlađe od cetrnaest godina ( djeca ) ako i pocine neko kazneno djelo, apsolutno su kazneno neodgovorne, jer se neoborivo smatra da su nesposobne za krivnju i izvan su dosega kaznenog prava. Protiv njih se ne može voditi kazneni postupak niti im se mogu izreci sankcije predviđene Zakonom o sudovima za mladež, a to proizlazi i iz odredbe Kaznenog zakona prema kojoj se kazneno zakonodavstvo ne primijenjuje prema djetetu koje u vrijeme kad je pocinilo kazneno djelo nije navrsilo 14 godina života (cl.10. KZ).