Govorna izražajnost umjetničkog proznog teksta

U postizanju govorne izražajnosti govorni interpretator služi se prozodijskim sredstvima koja su povezana i isprepletena: tonom, intonacijom, intenzitetom, tempom govora, nacinom izgovora, bojom glasa i stankama. U radu istražujemo kakvo se interpretativno citanje price Cudnovate zgode segrta Hlapica slusacima sviđa, a na temelju analize nekih prozodijskih elemenata pokusavamo protumaciti zasto. Ulomke su procitala dva profesionalna glumca (M. Bosanac i D. Sidor) i sedmero studenata nastavnickoga smjera. Snimke govorne interpretacije dane su na procjenu studentima Filozofskog fakulteta (u kategorijama: glas, izražajnost, razgovijetnost, standardnost i sviđa mi se) i ucenicima treceg razreda osnove skole (u kategoriji: sviđa mi se). Rezultati su pokazali da interpretatori cija se govorna izvedba najvise sviđa slusacima imaju prije svega ugodan glas nižeg osnovnog tona i uravnoteženog spektra, dok interpretatori cija se izvedba najmanje sviđa slusacima imaju visi osnovni ton i spektralni oblik s pojacanim podrucjem nazalnosti. U dobroj interpretaciji intonacije, stanke i brzina govora usklađeni su s tekstom.