The Actuality and Accents of the contemporary exegetical Science

Uvažavajuci dinamicki karakter egzegetske znanosti, autor pokusava pokazati da su suvremeni naglasci i aktualnost egzegeze vezani uz metodu, uz razne metodicke pristupe tekstu koji se tumaci. Osvrnuvsi se na prevladavajuce egzegetske metode, prikazuje hermeneuticke pomake koji su se dogodili u 19. i 20. stoljecu. Istice važnost novih sinkronijskih metoda koje uvažavaju tekst u njegovu konacnom obliku i interakciju teksta i citateljs pri shvacanju smisla napisanoga. Na kraju, nakon kratkoga smjestanja egzegeze u kontekst drugih teoloskih znanosti, zakljucuje da je egzegetska znanost kao "dusa teologije" uvijek suvremena i aktualna po svojim novim metodama, kojima pokazuje i dokazuje životvornost Božje rijeci, cinjenicu da ta rijec nije mrtvo slovo, nego "snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje" (Rim 1, 16). Po novim metodama egzegeza uspijeva održati korak s vremenom, uspijeva odgovarati na izazove, probleme i pitanja s kojima se suceljava suvremeni covjek u prihvacanju pisamske rijeci kao Božje rijeci koja je upucena njemu, za njegovu sadasnjost i buducnost.