Vokalizacija dinarskog voluhara (Dinaromys bogdanovi Martino, 1922) u različitim uvjetima okoliša u zatočeništvu

Glasnje glodavaca u ultrazvucnom dijelu spektra bitna je komponenta njihovog ponasanja. Istraživanje do sada neutvrđenog vokalnog repertoara endemicnog glodavca Dinaromys bogdanovi Martino,1922 provedeno je na 11 odraslih jedinki u prostorijama Zooloskog vrta grada Zagreba. Cilj istraživanja bio je detektirati i analizirali glasanja jedinki te utvrditi njihovu upotrebu i funkciju kroz izlaganje pokusnih životinja određenim uvjetima okolisa unutar testnih terarija. Glasanja su snimana mikrofonom UltraMic 2000K u programu SeaWave, a analiza sonograma je provedena u programu BatSound. Direktnim premjeravanjem unutar sonograma te na temelju poznate literature, utvrđeni su frekvencijski modulirani signali sastavljeni od jedne komponente te visekomponentni signali koji ukljucuju frekvencijske skokove. Definirano je 11 tipova signala razdvojenih u ukupno 28 podtipova. U razlicitim bioloskim kontekstima životinje koriste određenu kolicinu signala unutar tih tipova. Ustanovljeno je da prilikom socijalnog kontakta jedinki dolazi do pojave svih tipova u velikoj abundanciji, dok je prilikom osvajanja prostora ili prilikom susreta s olfaktornim signalima drugih jedinki kolicina glasanja smanjena na minimum. Mužjaci vokaliziraju vise od ženki unutar svakog postava. Primarno koristenje vokalizacije prilikom socijalnih kontakata između jedinki iste vrste sugerira da je vokalizacija bitan dio komunikacije unutar istovrsnih odnosa. Razumijevanje vokalizacije doprinijet ce saznanjima iz podrucja biologije vrste i ponasanja, a istraživanje prirodnih populacija na terenu uspjesnijim.