Connection of psychological and dermatolological disorders

Razliciti dermatoloski poremecaji mogu nastati interakcijom psihe i kože. Razlikuju se pet skupina takvih poremecaja: psihofizioloske promjene, primarni psihijatrijski poremecaji, sekundarni psihijatrijski poremecaji, kronicke kožne osjetilne promjene i promjene zbog psihotropnih lijekova u nepsihijatrijskim indikacijama. Psihosomatski poremecaji u koži pogorsavaju i utjecu na recidive bolesti u atopijskog dermatitisa, urtikarije, akne, psorijaze, rozaceje, kao reaktivni odgovor na emocionalni stres. Primarni psihijatrijski poremecaji uzrokuju trihotilomaniju (alopecija kao posljedica psiholoski motiviranog ucestalog cupanja i lomljenja vlastitih dlaka), onihotilomaniju (grickanje vlastitih noktiju), alopeciju, artefaktne dermatitise, simptomatski prurigo, pruritus i ideje o parazitima u koži. Sekundarni psihijatrijski poremecaji također uzrokuju artefaktnu alopeciju, vitiligo, psorijazu, cisticne akne zbog gubitka samopouzdanja, fobije (socijalne), anksioznosti ili depresije. Vulvodinija i serotodinija su primjeri za kronicne kutane osjetilne poremecaje. Urtikarija i posthepaticka neuralgija su klinicki primjeri induciranih poremecaja sa psihotropnim lijekovima u nepsihijatrijskim indikacijama. Kod bolesnika sa psihosomatskom kožnom bolesti bitno je utvrditi kolika je emocionalna, a kolika somatopsihicka patnja bolesnika. Utjecaj stresa ne mora imati veliki znacaj u bolesnika s npr. urtikarijom, aknama, atopijskim dermatitisom. Međutim, kada dermatovenerolog dijagnosticira rezistentnu bolest, mora razmotriti i utjecaj psiholoskih, socijalnih i ekoloskih uzrocnih cinitelja. Ponekad su somatopsihicki ili psihosomatski cinitelji odlucujuci za pogorsanje kožnih bolesti. Lijecenje psihodermatoloskih poremecaja uspjesno je jedino u timskom pristupu psihijatra i dermatovenerologa. Lijecenje emocionalnog stresa je neophodno u kronicnih dermatoza, kao i specificno psihosocijalno i psihijatrijsko lijecenje. U bolesnika s jakim stresom ili tenzijom indicirani su anksioliticki psihofarmaci, odnosno nesedirajuci lijekovi, hipnotici, a u kronicne anksioznosti selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina. U lijecenju težih slucajeva, npr. artefaktnog dermatitisa potrebno je dugotrajno i intenzivno lijecenje iskusnog i analiticki orijentiranog psihoterapeuta. Prikazat ce se najcesci sa stresom povezani psihodermatoloski poremecaji.