The morphological characteristics of fruits from autochthonous varieties with potential for table olive production

Proizvodnja plodova maslina za konzerviranje u Republici Hrvatskoj gotovo ne postoji i samo je djelomicno prisutna u pojedinim domacinstvima. Razlozi neprakticiranja ovakvog nacina prerade plodova su visestruki poput nepostojanja tradicije proizvodnje, velikog udjela manualnog rada u berbi maslina, cestih ostecenja plodova uzrokovana biotickim ili abiotickim cimbenicima te neistraženosti potencijala autohtonog sortimenta za stolnu proizvodnju. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi potencijal autohtonih sorata Buže, Istarske bjelice, Bove i Buže puntože za proizvodnju stolnih maslina te ga usporediti s osobinama talijanske sorte Ascolana tenera koja se inace koristi u tu svrhu. Ubrani su zdravi, nedeformirani i zeleni plodovi, a morfolosko opisivanje ploda i kostice je provedeno prema deskriptorima Međunarodnog savjeta za masline. Ascolana tenera ima najdeblje (13, 05±1, 54 mm), a Bova (8, 20±1, 58 mm) najtanje meso ploda. Masa mesa ploda je najveca kod Ascolane tenere (6, 41±0, 83 g), dok kod sorti Buža iznosi (4, 59±0, 79 g), Buža puntoža (3, 63±0, 60 g), Bova (2, 82±0, 51 g), a najmanja je kod Istarske bjelice (2, 09±0, 61 g). Bova ima veliku masu mesa, ali je meso tanko, sto nije dobar preduvjet za konzerviranje. Na temelju dobivenih rezultata može se zakljuciti da su od istraživanih autohtonih sorata za konzerviranje najprikladniji plodovi Buže i Buže puntože, no nedostatak Buže puntože je tesko odvajanje mesa od kostice, pa ova sorta nije prikladna za proizvodnju otkostenih maslina.