First data on mitochondrial DNA diversity of giant noctule (Nyctalus lasiopterus) sampled in Croatia

Veliki vecernjak (Nyctalus lasiopterus) je najveca i jedna od najrjeđih Europskih vrsta sismisa. Puno je nepoznanica o biologiji ove vrste, dok je iz podrucja populacijske genetike do sada objavljeno jedino istraživanje kolonija iz Spanjolske. Prisutnost velikog vecernjaka u Hrvatskoj potvrđena je u literaturi tek nekoliko puta, prvi puta krajem 19. stoljeca, a u novije vrijeme je vrsta zabilježena na otocima Mljet, Kornat i Veliki Brijun. Clanovi Udruge za zastitu sismisa Tragus su 2016. godine na otoku Veliki Brijun u mreže uhvatili 23 jedinke velikog vecernjaka te prikupili uzorke letnica. Nakon izolacije DNK, analizirano je pet regija mitohondrijske DNK s razlicitim evolucijskim stopama - ND1, Cyt b, COI, HVI i HVII, sveukupne duljine 2943 parova baza. Kao sto je i ocekivano, najvisa razina haplotipske (Hd) i nukleoitidne raznolikosti (h) utvrđena je za HVI i HVII regiju (Hd=0.06 ; h=0.008 za obje), dok su COI (Hd=0, 298, h=0, 001) i ND1 (Hd=0.522, h=0.001) imali najnižu razinu raznolikosti. Usporedbom HVI I HVII sljedova iz naseg istraživanja i onih pohranjenih u GenBank bazi nismo nasli podudaranja, dok se sljedovi Ctyb iz Hrvatske poklapaju sa sljedovima iz Spanjolske, a sljedovi ND1 poklapaju sa sljedovima iz Grcke i Mađarske. Tumacenje ovih usporedba je ograniceno zbog niskog broj sljedova iz drugih populacija dostupnih u GenBank bazi, dok su nasi sljedovi COI gena prvi opis za ovu vrstu u literaturi.