Uloga gramatike u komunikacijskom pristupu poučavanju – stavovi hrvatskihprofesora španjolskog kao stranog jezika

Gramatika je cesto bila problematicna tema u poucavanju stranih jezika. Razvoj lingvistickih ideja o jeziku i pojmu gramatike utjecao je i na metode poucavanja stranih jezika te stavove profesora o samoj gramatici. U uvodnom dijelu ovoga rada donosimo pregled tih događanja te rezultate i zakljucke raznih istraţivanja o gramatici u poucavanju stranih jezika. Predstavili smo implicitno i eksplicitno poucavanje gramatickih struktura, deklarativno i proceduralno znanje, komunikacijsku kompetenciju i tipove gramatickih zadataka. Nakon toga, predstavili smo nase istraţivanje. Ovo je istraţivanje imalo dva cilja. Prvi cilj je istraţiti kakve stavove imaju hrvatski profesori spanjolskog kao stranog jezika o ulozi gramatike u komunikacijskom poucavanju jezika. Drugi cilj je usporediti stavove profesora s njihovim stvarnim ponasanjem u ucionicama kada poucavaju gramatiku spanjolskog jezika. Potrebne podatke smo dobili koristeci anonimnu internetsku anketu napravljenu u programu Google Docs. Anketa se sastojala od 29 izjava s Likertovom skalom te dva otvorena pitanja gdje su ispitanici dali svoja misljenja o gramatici i vlastitom radu. U istraţivanju je sudjelovalo 27 profesora sa srednjih skola, skola stranih jezika te fakulteta. Rezultati su pokazali da hrvatski profesori imaju pozitivan stav prema gramatici u komunikacijskom poucavanju odnosno da definiraju gramatiku kao skup pravila koji pomaţe u boljoj komunikaciji. Također smatraju da bi trebala postojati ravnoteţa između tocnosti i tecnosti komunikacije.Iako daju prednost induktivnom poucavanju, ne izostavljaju deklarativno znanje. Naime, vecina ih smatra de se deklarativno znanje moţe pretvoriti u proceduralno dovoljnim vjeţbanjem i komunikacijskim aktivnostima. Također smatraju da je deklarativno znanje potrebno kako bi ucenici napredovali te razvijali svoj međujezik. Prema njihovom misljenju, to je moguce ako se gramatika uvodi i uvjeţbava kontekstualizirano. Ipak, nakon analize njihovih ponasanja, uocene su razlike između stavova i stvarnog ponasanja profesora. Naime, u svojoj praksi ne primjenjuju eklektican stav kojeg su zagovarali u prvom dijelu istraţivanja. Iako podrţavaju deklarativno znanje, ne poucavaju na nacin da takvo znanje omoguce svojim ucenicima. Vaţno je da profesori budu svjesni vlastitih stavova i ponasanja te problema u poucavanju gramatike te da poznaju moguce nacine i metode kako bi brzo, primjereno i korisno odgovorili na ucenikove probleme u ucenju gramatike spanjolskog kao stranog jezika.