The role of parental punishment in the relation between economic adjustment and children’s school engagement

Cilj je rada bio ispitati izravan i neizravanucinak ekonomske prilagodbe na emocionalnu i ponasajnu skolsku ukljucenost djece. Pri tome su izravni i neizravni ucinci, koji su rezultat roditeljskog kažnjavanja, provjeravani ovisno o spolu djeteta i roditelja te izvoru procjene istraživanih konstrukata. Na temelju teorijskih modela, odnosno modela odnosa obitelj – skola Adamsa i Ryana (2005), modela obiteljskog stresa Congera i suradnika (2010) te modela Yoshikawa i suradnika (2012), postavljena je hipoteza o postojanju znacajnoga neizravnog, ali ne i izravnog ucinka ekonomske prilagodbe na skolsku ukljucenost djecaka i djevojcica. U radu su analizirani podatci prikupljeni od 285 djeteta skolske dobi i njihova oba roditelja. Djeca su procjenjivala kažnjavanje posebno za oca i posebno za majku te svoju skolsku ukljucenost, a roditelji su dali podatke o ekonomskoj prilagodbi. Koristeci Hayesovu (2013) medijacijsku procesnu analizu provjereno je osam modela s izravnim i neizravnim ucincima ekonomske prilagodbe na skolsku ukljucenost djece. Rezultati su dijelom potvrdili postavljenu hipotezu o postojanju znacajnih neizravnih, a neznacajnih izravnih ucinaka ekonomske prilagodbe na skolsku ukljucenost djece. Dobiveni rezultati upucuju na to da je ucinak ekonomske prilagodbe na skolsku ukljucenost kod djecaka samo neizravan kroz roditeljsko kažnjavanje, dok je kod djevojcica ekonomska prilagodba i izravno i neizravno povezana sa skolskom ukljucenosti. Kod djecaka se neizravan ucinak ekonomske prilagodbe na skolsku ukljucenost ostvaruje kroz povezanosti s ponasanjem i majke i oca, dok kod djevojcica samo s povezanosti koju ekonomska prilagodba ima s ponasanjem majke. Rezultati rada upucuju na znacajan negativan ucinak ekonomske prilagodbe na skolsku ukljucenost djece.