Adolf Waldinger’s Plain Air Painting as a Starting Point in Teaching Art

Plenerizam se u povijesti likovne umjetnosti spominje tek u drugoj polovici 19.st. kao nacin slikanja u prirodi. Izlazak iz zatvorenih ateljea rezultirao je kao potreba za stvarnim svjetlom i motivima koji su slikani prema neposrednom promatranju. Crtanje i slikanje u prirodi, kao i nacin rada prema neposrednom promatranju u nastavi likovne kulture, vrlo rijetko se viđa u praksi, i to kroz cijelu obrazovnu vertikalu. U nastavnim planovima i programima likovne kulture i umjetnosti kroz sve segmente obrazovanja slabo se obraca pozornost i daje važnost crtanju i slikanju prema neposrednom promatranju. Ovakav nacin rada povecava kvalitetu likovnog procesa i samog produkta (crteža, slike), jer izravno omogucuje istraživanje samoga motiva. Analitickim promatranjem, komparacijom oblika i boja, radom na lokaciji izbjegava se „sablonizacija“, crtanje prema sjecanju, pojednostavljivanje i izmisljanje prikaza likovnog motiva. Rad u prirodi cesto se ispostavlja kao otežavajuca okolnost, kako zbog smanjene satnice likovne kulture i umjetnosti, tako i zbog nemotiviranosti samih nastavnika, ucenika koji su sve manje naviknuti boraviti u prirodi, nedostatak adekvatnih lokacija u neposrednoj blizini obrazovnih ustanova i sl. Pozitivni ishodi ne moraju biti nužno samo likovni i moguce ih je lako dovesti u korelaciju s ostalim nastavnim predmetima te podrucjima znanosti i umjetnosti: biologija i kemija, ekologija, književnost, glazbena kultura, tjelesna i zdravstvena kultura ; socijalizacija i razvijanje odnosa prema prirodi i drustvu oko sebe. U ovom predavanju bit ce predstavljeno djelo osjeckog slikara Adolfa Waldingera s naglaskom na važnost izvedbe rada na otvorenom prostoru, kao i primjeri rada - dobre prakse sa studentima Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku i u Slavonskome Brodu iz kolegija Likovna kultura i Likovne tehnike.