Functional Capacity of Post-Infarction Patients Depend on Treatment Strategy in Acute Phase of the Disease

UVOD: U posljednjih desetak godina, u suvremenoj kardiologiji je aktualna usporedba razlicitih nacina lijecenja akutnog infarkta miokarda (IM) sa ST- elevacijom. Cilj ovog rada je procijeniti funkcionalni kapacitet bolesnika s preboljelim IM ovisno o nacinu lijecenja u akutnoj fazi bolesti. BOLESNICI I METODE: U studiju je ukljuceno 128 uzastopnih bolesnika s preboljelim prvim IM sa ST- elevacijom unutar 2 do 12 tjedana od pocetka bolesti. Svi bolesnici su bili hospitalizirani u bolnici u Krapinskim Toplicama radi provedbe druge faze kardioloske rehabilitacije. Studijom je obuhvaceno 36 žena ili 28% i 92 muskarca ili 72% svih ispitanika. Bolesnici su bili podijeljeni u tri skupine: skupina I u kojoj je bilo 38 bolesnika (30%) – bolesnici koji su akutnoj fazi IM podvrgnuti perkutanoj koronarnoj intervenciji (PCI) , skupina II u kojoj je bilo 46 bolesnika (36%) – bolesnici koji su u akutnoj fazi IM lijeceni fibrinolitickom terapijom i skupina III u kojoj su bila 44 bolesnika ili (34%) – bolesnici koji u akutnoj fazi IM nisu lijeceni fibrinolitickom terapijom niti su podvrgnuti PCI, a koji su hospitalizirani unutar 24 sata od pocetka tegoba. Prosjecna dob bolesnika u skupini I je bila 57 p 10, u skupini II 58 p 9 i u skupini III 61 p 11 godina (NS). Kod svakog bolesnika je na kraju rehabilitacije ucinjeno ergometrijsko testiranje kojim je procijenjen funkcionalni kapacitet i koronarna rezerva. Pored toga, kod svakog bolesnika je ucinjen i ehokardiografski pregled. Istisna frakcija lijeve klijetke je određena metodom po Simpsonu. U statistickoj analizi dobivenih rezultata koristen je komercijalni sustav Microsoft SPSS for Windows, Version 8.0. Rezultati su izraženi srednjom vrijednoscu p ; standardna devijacija. Razlike među skupinama bolesnika testirane su multivarijantnom analizom varijance – MANOVA. Vrijednost p<0, 05 smatrana je statisticki znacajnom. REZULTATI: U skupini I, srednja vrijednost dostignutog stupnja opterecenja na ergometrijskom testu je iznosila 6.1 p 1.3, u skupini II 5.5 p 1.2 i u skupini III 4.8 p 1.3 MET-a (skupina I vs. skupina II 0.03 skupina I vs. skupina III, p<0.001 skupina II vs. skupina III, p=0.01). Nadalje, u skupini I, srednja vrijednost dijametra lijeve klijetke u dijastoli je iznosila 5.3 p ; 0.5, u skupini II 5.5 p 0.5 i u skupini III 5.9 p 0.9 cm (skupina I vs. skupina II, p=0.03 skupina I vs. skupina III, p<0.001 skupina II vs. skupina III, p=0.02). Srednja vrijednost istisne frakcije u skupini I je iznosila 56 p 10, u skupini II 53 p 9 i u skupini III 47 p 11% (skupina I vs. skupina II p=0.03 skupina I vs. skupina III, p<0.001 skupina II vs. skupina III, p= 0.01). ZAKLJUCAK: Rezultati ovog rada pokazuju da bolesnici kod kojih je u akutnoj fazi IM ucinjen intervencijski zahvat na koronarnoj arteriji imaju veci funkcionalni kapacitet i ocuvaniju sistolicku funkciju lijeve klijetke u odnosu na bolesnike lijecene drugim nacinima.