Poteškoće u matematici i disgrafija

Teorijski dio diplomskog rada sastoji se od dva djela. Prvi dio odnosi se na teskoce u pisanju u kojem se iznosi kratki osvrt na teskoce u pisanju kroz povijest, definicija i oblici disgrafije, povezanost teskoca u pisanju s teskocama u razvoju, moguci nacini prepoznavanja disgrafije u pisanim radovima ucenika te kako pomoci ucenicima koji imaju poteskoca s pisanjem. Drugi dio teorijskog rada bavi se poteskocama u matematici u kojem se nastoji pokazati zasto je matematika važna, koje poteskoce u matematici postoje i koji su njihovi uzroci, kako djeca s disgrafijom usvajaju matematicko gradivo i kako pomoci ucenicima u laksem savladavanju matematike. Nakon teorijskog pregleda iznose se rezultati istraživanja koji su dobiveni procjenom strucne suradnice defektologinje, a pokazuju koje se specificne i nespecificne teskoce pisanja i teskoce u matematici javljaju kod ucenika osnovne skole kojima je dijagnosticirana disgrafija. Također, iznose se procjene nastavnika matematike o njihovom znanju o diskalkuliji, poteskocama na koje su nailazili tijekom svoga rada, njihovoj izobrazbi o diskalkuliji te o najucestalijim metodama i nacinima kojima bi pristupali uceniku s teskocama u matematici. U radu se iznosi kratki intervju kojim se doznalo vole li ucenici, kojima je dijagnosticirana disgrafija, ici u skolu, sto im je tesko, koje predmete vole, a koje ne, sto bi promijenili u skoli, dobivaju li puno zadace te cime se bave u slobodno vrijeme. U istraživanju je sudjelovalo 6 ucenika Osnovne skole „Ljudevit Gaj“ u Osijeku, 8 nastavnica matematike i 1 strucna suradnica defektologinja. Rezultati su pokazali kako najvise ucenika, njih 5, imaju specificne teskoce u povezivanju fonema i grafema dok niti jedan ucenik nema poteskoce u „zrcalnome“ pisanju. U matematici najvise ucenika, njih 5, ima teskoce u stavljanju brojeva u stupce prilikom pisanog racunanja sto se ocituje u stavljanju brojeva u prostorno neprikladan prostorni položaj dok niti jedan ucenik nema teskoca s perseveracijom i da cita jedno a pise nesto drugo. Na temelju procjene nastavnika utvrđeno je da vecina nastavnica, njih 5, smatraju da imaju lose znanje o diskalkuliji. Samo jedna nastavnica tvrdi da dobiva dovoljno izobrazbe o mogucim poteskocama u matematici dok ostale nastavnice tvrde da ne dobivaju. Najcesca poteskoca u matematici s kojima su se nastavnici susretali je stavljanje brojeva u neprikladan prostorni položaj prilikom zbrajanja ili oduzimanja a najmanja uocena poteskoca je neuobicajan oblik geometrijskih likova. U radu s ucenikom koji ima poteskoce u matematici, nastavnice bi najcesce pristupile savladavanju teskoca koristenjem konkretnih materijala u svrhu vizualizacije i boljeg razumijevanja zadatka te bi primjenjivale zadatke u svakodnevnim primjerima kojima je ucenik okružen. Na temelju intervjua dobivena su misljenja ucenika o skoli na temelju kojih saznajemo da vecina ucenika voli ici u skolu. Najdraži predmeti su im uglavnom odgojni predmet (glazbeni, likovni i tjelesna kultura) a najteži je matematika. Ispitanicima su zadana dva zadatka u kojima se nastojalo provjeriti na koji nacin ce ucenici sastaviti pricu pomocu priloženih slika, koje ce se poteskoce u pisanju uociti te kako upotrebljavaju brojeve i osnovne racunske operacije u zadatku opisanom rijecima. Na temelju rijesenih zadatka uocene su pojedine specificne i nespecificne poteskoce u pisanju i poteskoce u matematici koje su dobivene na temelju procjene defektologinje.