Zagrebačke kulturne prilike u doba diktature kralja Aleksandra

Od dana ujedinjenja Države Slovenaca, Hrvata i Srba s Kraljevinom Srbijom, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca bila je suocena s nacionalnom, kulturnom i vjerskom heterogenoscu. Logicna posljedica takvog stanja u državi bio je konstantni sukob oko nacionalnog pitanja i razliciti nac ini rijesavanja tog pitanja. Politicke stranke su imale previse razlicite programe da bi bilo moguce naci zajednicki jezik - zalaganja za centralizam na jednoj i federalizam na drugoj strani nisu mogla dovesti niti do kakvog kompromisa, sto je dodatno onem ogucavalo konstruktivan parlamentarni život ove ustavne i parlamentarne monarhije. Parlamentarizam je doživio svoj potpuni krah 20. lipnja 1928. godine kada je u Narodnoj skupstini u Beogradu izvrsen atentat na predstavnike Hrvatske seljacke stranke 1 . Dese t godina negiranja nacionalnih, povijesnih i kulturnih razlicitosti naroda koji su sa svojim razlicitim tradicijama tvorili Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca i od kojih se pokusavala stvoriti jedna nacija imalo je za posljedicu državnu krizu, koju je kra lj Aleksandar Karađorđevic odlucio rijesiti proglasenjem diktature 6. sijecnja 1929. godine.