The structure of metaemotions of the mothers of securely and the mothers of insecurely attached children at the age of five to seven

Cilj rada bio je utvrditi razlikuju li se majke sigurno privržene djece i majke nesigurno privržene djece u dobi od 5 do 7 godina pri osjecaju vlastite tuge i intenzivne ljutnje, svjesnosti vlastitih i djecjih emocija tuge i intenzivne ljutnje te postupanja s djecjim emocijama. U ispitivanju je sudjelovalo 80 djece u dobi od 5 do 7 godina s njihovim majkama. Primijenjene su: Tehnika za procjenu vrste privrženosti djece u dobi od 5 do 7 godina (Manchester Child Attachment Story Task – MCAST), (Green, Stanley i Goldwyn, 2000) i upitnik „Struktura roditeljskih metaemocija“ (Brajsa-Žganec, 2002). MCAST polustrukturirana je tehnika za procjenu privrženosti, u kojoj se koristi igra lutkama, a sastoji se od 5 prica koje dijete treba zavrsiti. Struktura roditeljskih metaemocija upitnik je koji je prilagođen prema Intervjuu o metaemocijama (Gottman, Katz i Hooven, 1996) te sadrži tvrdnje koje se odnose na emocije tuge i ljutnje. Dobiveni rezultati pokazuju da nema razlika između majki sigurno privržene djece i majki nesigurno privržene djece pri osjecaju vlastite tuge i intenzivne ljutnje, svjesnosti vlastitih i djecjih emocija tuge i intenzivne ljutnje te postupanja s djecjim emocijama. Na uzorku djevojcica dobivena je razlika između majki sigurno privrženih djevojcica i majki nesigurno privrženih djevojcica na skali Osjecaj vlastite tuge i intenzivne ljutnje. Majke sigurno privrženih djevojcica imaju visi rezultat od majki nesigurno privrženih djevojcica. S obzirom na nedostatak istraživanja privrženosti kod djece predskolske dobi u nasoj kulturi, potrebno je raditi daljnja istraživanja karakteristika skrbnika i djece povezanih s razvojem privrženosti. Time se omogucava i trijaža skrbnika koji su u riziku razviti nesigurnu privrženost sa svojom djecom te daje mogucnost ukljucivanja u ranu intervenciju.