Inhibicija korozije ugljičnog čelika u vodi primjenom glukonata

U ovom radu istraživan je utjecaj cink glukonata (ZG) na inhibiciju korozije ugljicnog celika DIN RSt 37-2 (0361) u razlicitim vodama koristeci metodu Tafel-ove polarizacije i skenirajuci elektronski mikroskop (SEM). Istraživanja su provedena u tvrdoj vodovodnoj vodi (TV) iz Zagreba, mekoj vodovodnoj vodi (MV) iz Dubrovnika, 3.5 %-tnoj otopini NaCl te morskoj vodi (M) iz Dubrovackog akvatorija. Raspon koncentracija ZG u svakoj od navedenih voda bio je od 0.1 do 3 g/L. Radi usporedbe provedeni su i eksperimenti s dodatkom kalcij i natrij glukonata u koncentraciji koja je optimalna za određeni tip vode. Dobiveni rezultati pokazuju da se primjenom ZG u vodovodnim vodama može ostvariti znacajna inhibicija korozije vec pri niskim koncentracijama, dok su nesto vece koncentracije potrebne za inhibiciju korozije u morskoj vodi i 3.5% NaCl-u. U vodovodnim vodama TV i MV inhibicija korozije pomocu ZG ostvarena je usporavanjem anodne reakcije. Primjenom ZG u morskoj vodi i 3.5% NaCl-u do veceg izražaja dolazi inhibicija katodne reakcije pa se ZG može smatrati mjesovitim inhibitorom. SEM i EDX analizom uzoraka ugljicnog celika nakon anodno-katodne polarizacije potvrđena je prisutnost Zn iona, vjerojatno ukljucenih u zastitni sloj na povrsini metala. Natrij i kalcij glukonat pokazali su znacajno nižu ucinkovitost inhibicije korozije ugljicnog celika u odnosu na cink glukonat.