New System Knowledge and Holistic Education as Basic Factor of Social Production

Pojavom visokih tehnologija u koje se je uselio umni, znanstveni nacin rada vrsi se prijelaz iz agrarnog i industrijskog u informacijsko znanstveno drustvo. Taj prijelaz ima znacajke civilizacijskog prevrata, jer nastupaju automatizirani strojevi koji umjesto ljudi pamte, “ misle” i rade, obavljajuci skoro sve poslove koje su prije sa jednostavnim i klasicnim tehnologijama u materijalnoj proizvodnji drustva obavljali ljudi i strojevi. Napusta se dosadasnji nacin drustvene proizvodnje sadržan u materijalnoj proizvodnji drustva, u materijalnom prostoru, materijalnoj stvarnosti, materijalnom predmetu rada i materijalnoj proizvodnji stvari i dobara.Napustaju se znanja na kojima je ta proizvodnja bila utemeljena. Sa visokotehnoloskim sredstvima proizvodnje drustva covjek izgrađuje i prelazi u kiberneticki prostor – u virtualnu stvarnost strojno udruživih i globalno povezivih znanja ("prividnu stvarnost") i u proizvodnju novog predmeta rada sadržanog u informaciji i znanju, kako bi se u slobodnoj, neogranicenoj razmjeni materije s prirodom proizvodilo stvari i dobara daleko vise, ucinkovitije, brže i kvalitetnije. Sa visokotehnoloskom proizvodnjom nastupaju sasvim drugacija, nova znanja sadržana u novim sredstvima i nacinima proizvodnje. U proizvodnji drustva vrse se strukturne promjene u organskoj i anorganskoj prirodi (materiji). U slobodnoj razmjeni materije s prirodom proizvode se novi predmeti rada koji ranije nisu postojali i koji nisu ograniceni kao prirodne sirovine (egzoticni, kompozitni i drugi sinteticki predmeti rada, koji su proizvod znanja i u kojima je sadržano znanje). Sa visokim tehnologijama vrsi se demasinizacija (bioloski inženjering), “ dematerijalizacija” (informatizacija proizvodnje) i postbioloska proizvodnja drustva (covjek mijenja i prilagođava bioloski svijet svojim potrebama). U visokotehnoloskoj proizvodnji drustva vlada umni, znanstveni nacin rada, koji potiskuje najamni, otuđeni, fizicki rad. U takvoj proizvodnji vrsi se individualizacija rada jer je ljudsko misljenje nematerijalan umni proces rada, koji ne trpi bilo kakvu podjelu rada karakteristicnu za industrijsku proizvodnju posto je iskljucivo vezano za ljudsku jedinku koja je nedjeljiva u svojoj fizickoj i misaonoj ukupnosti. Individualizacija rada i proizvodnje tehnoloski je uvjetovana. Otvaraju se novi pogledi na i nova razumijevanja materije (prirode) Kreaciju uvijek izrice prvo pojedinac, ali se podsticu mrežni efekti. U takvoj individualiziranoj proizvodnji stvaraju se obiteljska i druga poduzeca male privrede u kojoj covjek postaje slobodan jer ne radi za drugog covjeka. U uvjetima visokotehnoloske proizvodnje drustva u kojoj je osnovni predmet rada sadržan u znanju nastupa novi, informacijski obrazovni sustav sa novim ciljevima obrazovanja u drustvu koje se ustrojava kao obrazovni i znanstvenoistraživacki sustav. Sa novim moralom koji ce uvijek nastojati provjeriti da li je ono sto znam, sto tvrdim, kako radim jos uvijek istinito, aktualno, moralno i globalno provjerivo kao opce prihvaceno ili prihvatljivo. U tom drustvu obrazovanje i znanost postaju nervnim sustavom i krvotokom tog drustva. Sa visokim tehnologijama stvara se sasvim drugacija, horizontalna, umrežena struktura drustva koju papa Ivan Pavao II iz svog religioznog kuta gledanja naziva “ Drustvo opceg dobra” , sto je sinonim za informacijsko znanstveno ili kiberkomunisticko drustvo. Znati - smatramo dobrim, isticu epistemolozi. Visoke tehnologije u proizvodnji drustva omogucile su covjeku da postupno napusti materijalni predmet rada i da svoju djelatnost obavlja na predmetu rada sadržanom u informaciji i znanju koji u kibernetickom prostoru i tehnoloskoj jednakosti postaje zajednicka svojina. Ovdje nije rijec samo o obrazovanju za znanje, niti samo o gospodarstvu znanja. Rijec je o drustvu koje se zasniva, cijeni nositelje i svoj ustroj proizvodi na toj materijalno-spoznajnoj aktivnosti koja je uvijek, prepoznata ili ne, donosila konacna rjesenja drustvenog razvoja. Mogu li, mrežnom demokracijom kontrolirane stranputice znanstvenog pozitivizma, tretiranje znanja kao temeljnog, egzistencijalnog, razvojnog cimbenika modernih drustava i pripadnog mu sistemskog, metapredmetnog obrazovanja osigurati narodima održivu buducnost za sve ili barem one koji ne snivaju na drugim osnovama? Strojno upravljivo reprezentiranje znanja, između ostalog, u nas jedva pokrenuto, kljucan je dio doprinosa prevođenja informacijskog u drustvo znanja, jednako znacaju robotizacije u materijalnoj proizvodnji. Ako ne znacajnije. Olaksava snalaženje i povezivanje u kompleksnosti suvremenih spoznaja i podataka. Zahtijeva jednako ustroj, opremu, zgrade i ljude okrenute buducnosti bas kao i nanotehnoloski ili biotehnoloski laboratoriji. Vodeci trendovi u promisljanju najkompleksnije organizirane djelatnosti suvremene civilizacije - djelatnosti zdravstva, u znanstveno-informacijskoj podrsci ustrojavaju se istražujuci na tim osnovama reprezentiranja znanja. Stoga predlažemo i osnivanje Instituta za proucavanje znanja (CUC2006 - http://www.carnet.hr/CUC/program/papers/keynote/j1 -rad.html). Mi smo trebali, ali jos uvijek možemo, požuriti tim putovima opstanka, ustroja i obrazovanja drustva - morala bi biti misao vodilja svih stranaka drustva, buduce mrežne demokracije drustva, svih cinitelja koji drustvu žele dobro. _uacct = "UA-2723070-1" ; urchinTracker() ;