Lower work ability predictors among emergency medicine employees: the Croatian story

UVOD: Svjetska istraživanja su pokazala da zaposlenici u hitnoj medicini, a posebice osoblje u vozilima, pate od simptoma povezanima s traumatskim događajima i imaju u svom radu vise kronicnih stresora nego radnici u drugim ustanovama zdravstvene službe. Za razliku od drugih zemalja u kojima su se provele slicne studije, u Hrvatskoj ne postoji specijalizacija hitne medicine. CILJ: Cilj rada bio je utvrditi moguce pretkazatelje smanjene radne sposobnosti ukljucujuci profesionalni stres i kvalitetu života zaposlenika u hitnoj medicini. METODE: Od svibnja do srpnja 2010. u Hitnoj medicinskoj pomoci Grada Zagreba provedena je presjecna studija. Upitnici su podijeljeni svim zaposlenicima i sakupljen je uzorak od 125 ispitanika (39 lijecnika, 38 medicinskih sestara/tehnicara i 48 vozaca). Podaci su prikupljani uporabom socio-demografskih pitanja uz pomoc ovih upitnika: Occupational Stress Assessment (OSA), Work Ability Index (WAI) i WHO (World Health Organisation) Quality of Life (WHO-BREF). REZULTATI: Lijecnici hitne medicine bili su znatno izloženiji javnom kritiziranju (p=0, 008), a vozaci su bili izloženiji opasnostima na radnom mjestu (p=0, 001) u odnosu na druge skupine zaposlenika. Binarni logisticki regresijski model pokazao je dva znacajna pretkazatelja smanjene radne sposobnosti (zbroj bodova WAI <37): niži fizicki zahtjevi u podrucju WHO-BREF (OR=0, 78 ; 95%CI: 0, 68-0, 89 ; p=0, 001) i profesionalni i intelektualni zahtjevi (OR=1, 09 ; 95%: 1, 01-1, 19 ; p=0, 043). ZAKLJUCAK: U cilju povecanja ukupne radne sposobnosti zaposlenika u hitnoj medicini i bolje strukturne organizacije trebalo bi smanjiti napornu fizicku aktivnost i uvesti stažiranje u hitnoj medicini sto bi znacajno poboljsalo ukupnu radnu sposobnost lijecnika u hitnoj medicini.