Saint John Hermit in the Croatian his toriography and iconography in the seven teenth and eighteenth centuries

Rad ispituje putove i razloge usvajanja sveca Ivana pustinjaka u hrvatskom kasnorenesansnom i baroknom historiografskom narativu i ikonografiji. Nedvojbeno je rijec o liku koji je imao snažan semanticki naboj i potencijal za hrvatsku nacionalnu, državno-pravnu te krscansku legitimaciju i reprezentaciju. Analizom kljucnih narativnih izvora hrvatske srednjovjekovne i humanisticke historiografije dosli smo do otkrica da se legenda o sv. Ivanu pustinjaku u hrvatskoj historiografiji prvi put pojavljuje pocetkom 17. st. u neobjavljenom djelu De rebus Dalmaticis (1602.) sibenskog humanista i povjesnicara Dinka Zavorovica. On tekst »Hajekove« legende u latinskom prijevodu ceskog erudita Nikole Saliusa preuzima iz djela Vitae sanctorum njemackog kartuzijanca Laurentiusa Suriusa. U radu donosimo prijepise svih kljucnih neobjavljenih latinskih citata iz venecijanskog i zadarskog prijepisa Zavoroviceva djela. Analiziran je i utjecaj Suriusova teksta na hagiografsko djelo Regiae sanctitatis Illyricanae foecunditas (Rim, 1630.) sibenskog crkvenog velikodostojnika i povjesnicara Ivana Tomka Mrnavica. Zavorovic i Mrnavic prvi u Hrvatskoj u politickom i religijskom smislu legitimiraju spomenuti svetacki lik, pa on tijekom 17. st. postaje legitiman dio hrvatskog historiografskog narativa, o cemu svjedoci i djelo Memoria regum et banorum (Bec, 1652.) zagrebackog kanonika i povjesnicara Juraja Rattkaya. To ce Rattkayevo djelo, na cijoj se naslovnici nalazi prvi vizualni prikaz sv. Ivana pustinjaka u Hrvatskoj, najvise utjecati na pojavu i prihvacanje tog svetackog lika u ikonografiji Zagrebacke biskupije, među ostalim i na izgled korica za cuvanje znamenitog iluminiranog Misala Jurja de Topusko. U kontekstu dosad nepoznatih refleksija legende o sv. Ivanu pustinjaku u likovnoj umjetnosti, istice se velika svodna freska u Ilirsko-ugarskom kolegiju u Bolonji, nastala 1700. godine po narudžbi zagrebackog biskupa Seliscevica. Pod utjecajem Rattkayevog djela kult ovoga sveca prosirio se i među Pavlinima. O tome svjedoce freske (1731.) Ivana Krstitelja Rangera u kapeli sv. Ivana na Gorici iznad Lepoglave, te stafelajna slika s likom sv. Ivana pustinjaka iz pavlinskog samostana u Križevcima, pa ne cudi da se taj svetacki lik javlja i u crkveno-povijesnom djelu pavlina Josipa Bedekovica koji ga je uvrstio i u kalendar ilirskih svetaca. Cinjenica da je zagrebacko skolsko isusovacko kazaliste u prvoj polovini 18. st. u vise navrata igralo predstave na temu legende o sv. Ivanu pustinjaku svjedoci o tome da se njegov lik tijekom stoljeca i pol uspjesno inkorporirao u gotovo sve relevantne aspekte hrvatske kulturne tradicije.