The Role of Geography in Education of Spatial Planners: the example of Croatia

Dugogodisnja tradicija i pozitivna praksa u sustavu prostornog planiranja Hrvatske u tranzicijskom su razdoblju izložene korjenitim promjenama. Temeljno obilježje te nove prostorno-planerske paradigme jacanje je sektorskog i partikularistickog pristupa planiranju, na racun slabljenja prethodno prisutne interdisciplinarnosti i inherentnog mu suradnickog odnosa između razlicitih struka. To se, između ostaloga, odrazilo i u slabljenju mjesta i uloge geografije prostornom planiranju. Takve promjene rezultirale su nizom negativnih posljedica koje se manifestiraju i u brojnim prostornim konfliktima. Kriticka analiza uzroka upucuje da je temeljni cimbenik iskazanih nepovoljnih trendova neodgovarajuci zakonodavni okvir iz tog resora. U radu se stoga argumentira važnost uloge geografije u sustavu prostornog planiranja, posebno njezin doprinos u obrazovanju prostornih planera. Povezano s tim, pobliže je razmotren položaj geografije u zakonodavnoj osnovi prostornog uređenja u Hrvatskoj, argumenti za važniju ulogu struke u prostornom planiranju te obrazovanje za poslove prostornog planiranja u Europskoj uniji.