Cesnjak (Allium sativum L.) je važna lukovicasta poljoprivredna kultura koja se zbog svojih brojnih bioloski aktivnih tvari koristi kao zacinska i ljekovita biljka. Razmnožava se vegetativno cesnjevima buduci da ne stvara fertilno sjeme. Zbog dugog skladistenja lukovica od berbe do sadnje, na tržistu prakticno nema kvalitetnog sadnog materijala, iako na sortnoj listi Hrvatske postoji nekoliko autohtonih sorti. Uspjesno skladistenje cesnjaka nužan je zahvat za ocuvanje ovog važnog genetskog resursa, ali i za uspjesnu proizvodnju. Klasicno skladistenje ovisi o biotskim i abiotskim cimbenicima koji se ne mogu uvijek uspjesno kontrolirati. Tradicionalna proizvodnja sadnjom cesnjeva podložna je gubitku prinosa zbog prenosivih virusnih bolesti. Pohranjivanje u in vitro uvjetima omogucava znatno jeftinije i jednostavnije skladistenje, kao i brzo umnažanje kvalitetnog selekcioniranog sadnog materijala. U kulturi tkiva na modificiranoj podlozi siromasnoj hranjivima i u uvjetima nižih temperatura koje smanjuju metabolizam biljnog organizma, izdanci cesnjaka mogu se cuvati i do 6 mjeseci. Ovaj materijal se može po potrebi brzo umnožiti na hranjivim podlogama obogacenim regulatorima rasta, te tako pravovremeno osigurati dovoljnu kolicinu kvalitetnog sadnog materijala. Primjena metoda kulture biljnog tkiva stabilizirala bi proizvodnju kvalitetnog cesnjaka osiguranjem dostatne kolicine sadnog materijala, uz ocuvanje svih selekcioniranih genetskih odlika pojedine sorte.
The research includes two field trials. In the first trial differently coloured PE films were used as mulch and compared with bare soil. In the second trial four plant densites were researched along with mulch of black PE film. The highest yield of fresh herbage were obtained from plots with opaque PE mulch and with plant densites of 40 to 80 plants per square meter. Essential oil yields were higher on plots with brown and yellow-brown mulch. The treatments did not affect the content of the main essential oil components linalool and methylchavicol.
U uzgoju presadnica paprike istraživani su neki elementi tehnologije: vrste supstrata, volumen loncica, položaj kontejnera u odnosu na tlo, sila potrebna za vađenje presadnica iz loncica kontejnera. Kao osnovna komponenta supstrata u uzgoju presadnica paprike koristeno je tresetno tlo uz razliciti dodatak perlita, lumbrihumusa ili kamene vune te krutog ili tekuceg mineralnog gnojiva. Presadnice paprike uzgajane u supstratu s 20 % perlita i uz dodatak mineralnog gnojiva bile su razvijenije od presadnica uzgajanih u ostalim smjesama supstrata (22 do 25 % duži hipokotil, 1.9 do 4.1 puta duža stabljika, 1.3 do 2.4 puta vise listova, 2.4 do 13.5 puta veca masa nadzemnog dijela biljaka, oko 2 puta veca masa korijena). U pocetku rasta presadnice paprike na supstratu s umijesanim gnojivom imale su dulji korijen, vise listova i vecu masu nadzemnog dijela i korijena u odnosu na supstrate zalijevane hranivom otopinom. Međutim, pred sadnju su razlike u dužini pojedinih organa bile manje, dok je u masi korijena i nadzemnog dijela izrazita prednost supstrata s umijesanim mineralnim gnojivom (masa korijena veca 3.2 do 3.8 puta, a nadzemnog dijela 1.6 do 2.1 puta). U loncicima veceg volumena (81 cm3) presadnice su imale 1.4 do 3.7 puta vise listova, 2.4 do 19.6 puta vecu masu korijena i 1.9 do 15.2 puta vecu masu nadzemnog dijela nego u loncicima volumena 39 i 11 cm3. Nije bilo opravdane razlike u broju listova i masi korijena i nadzemnog dijela prresadnica paprike između kontejnera smjestenih na betonskoj podlozi i podignutih iznad nje. Nije bilo znacajnih razlika u potrebnoj sili za cupanje presadnica paprike iz loncica kontejnera držanih na betonskoj podlozi i podignutih iznad nje.
Koncentracije soli u vodama u dolini Neretve mijenjaju se tiojekom godine pod utjecajem hidroloskog režima. Maksimalne koncentracije javljaju se u ljetnim mjesecima. Navodnjavanje zaslnjenom vodom ostavlja posljedice na tlo i uzgajanu kulturu. Navodnjavanje kisenjem zaslanjenom vodom potpuno unistava biljku dok primjena navodnjavanja kapanjem smanjuje prinos. Koncentracije soli u tlu tijekom sezone navodnjavanja gotovo se udvostruce.
Prirucnik je prilagođen svima ; malim, srednjim, ali i velikim proizvođacima koji proizvode povrce na otvorenom i u zasticenim prostorima. Uz znacaj i bioloska svojstva, poseban je naglasak stavljen na uvjete proizvodnje, potrebe za hranivima i gnojidbu, uzgoj presadnica, kao i sve mjere njege usjeva. Uz podrobne opise simptoma bolesti jednostavnije je odrediti uzrocnika, a uz detaljnu biologiju i smjernice zastite moguce je pravovremenom aplikacijom sredstava suzbiti bolesti ili ih svesti na najmanju mogucu mjeru, te sprjeciti njihovo daljnje sirenje. Također, opisani su najcesci stetnici i stete koje uzrokuju, a uz poznavanje biologije i ekologije, brojnost godisnjih generacija stetnika i vremena njihove pojave, moguce ih je jednostavnije determinirati, te ih suzbiti sukladno uputama i savjetima iz prirucnika.
U jednogodisnjem istraživanju proucavan je rast mahuna i sjemena u njima tri kultivara niskog graha mahunara (Groffy, Espada, Hystyle) sijanog u ljetnom roku. U dinamici tehnoloske zrelosti u mjesecu rujnu (6 dana) prosjecni je dnevni rast sjemena u mahunama iznosio 0, 1 do 0, 3 % ovisno o kultivaru i nije presao granicu I. kvalitete (5 % sjemena u masi mahuna). Dužina 10 najkrupnijih sjemenaka iz 10 najkrupnijih mahuna od 10 biljaka kao i promjer mahuna imaju jaku do potpunu pozitivnu korelaciju s postotkom sjemena u mahunama i mogu poslužiti kao metoda za određivanje optimalnog trenutka berbe.
Dugogodisnja tradicija proizvodnje rajcice za preradu na istarskom poluotoku temeljila se na uzgoju determinantnih sorata rajcice okruglih plodova. Takve su se sorte uglavnom brale rucno u vise navrata i nisu uvijek zadovoljavale kvalitetom.
Nastojanjima tvornice za preradu rajcice u Umagu pokusava se promijeniti tehnologija i sortiment rajcica za preradu. Nastoje se introducirati niske determinantne sorte uglavnom sljivolikog oblika koje jednovremeno sazrijevaju i mogu se jednokratno mehanizirano brati, a ujedno postotak suhe tvari im je znatno visi.
Iz tih razloga postavljen je sortni pokus s cetiri sorte (Red River, Brigade F1, Perfectpeel F1 i Brixy F1) determinantnog rasta na podrucju Boljuna u sredisnjoj Istri. Ove su sorte namijenjene iskljucivo preradi. Pokus je postavljen u 3 ponavljanja po slucajnom rasporedu. Sadnja presadnica obavljena je 15. svibnja.
Berba je obavljena jednokratno 25. kolovoza. Mjeren je prinos tržnih, trulih i zelenih plodova, te refraktometrijska suha tvar. Također je izracunat postotak svake pojedine kategorije prinosa.
Najveci prinos tržnih plodova imala je sorta Perfectpeel F1 (92.45 t/ha) koja je ujedno imala i najveci postotak tržnih plodova (85 %). Najmanji prinos tržnih plodova imala je sorta Brixy F1 (52.60 t/ha) koja je ostvarila i najmanji ukupni prinos (67.11 t/ha), a imala je najveci postotak zelenih plodova (18 %).
Međutim, najveci postotak topive suhe tvari imala je sorta Brixy F1 (4.67 %) sto je cini najkvalitetnijom od istraživanih sorata. Najlosije kvalitete, iako je dala najveci prinos, bila je sorta Perfectpeel F1 sa samo 3.87 % suhe tvari.
Sve cetiri sorte pogodne su za uzgoj rajcice namijenjene preradi u koncentrat.